Reprezentacija Bosne i Hercegovine je ponovo doživjela turbulentna dešavanja gdje su ista iskočila u prvi plan, a o fudbalu se najmanje pričalo.
Otvorila je selekcija Bosne i Hercegovine septembarski reprezentativni ciklus sa gostujućom utakmicom grupne faze protiv Holandije i to u okviru elitne A divizije Lige nacija.
Protiv Holanđana je doživjela ubjedljiv poraz do 5:2 poslije čega su izabranici selektora Sergeja Barbareza uspjeli da dođu sebi i u jednoj hrabroj performansi te uz sjajne odbrane čuvara mreže Nikole Vasilja osvoje bod protiv Mađara u remiju koji je završen sa 0:0.
Ali, nakon kompletiranog septembarskog reprezentativnog roka se najmanje pričalo o nastupu Bosne i Hercegovine u dvije pomenute utakmice, s obzirom da su na jedan spektakularan način primat preuzele trzavice unutar nacionalnog tima.
Naravno i druge reprezentacije imaju slične ili iste probleme. Pogledajmo samo Srbiju i šta se njoj izdešavalo pred duele sa Španijom i Danskom s obzirom da je Draganu Stojkoviću Piksiju zbog navodnih povreda otkazalo skoro pola tima, te i rivala Bosne i Hercegovine Holandiju gdje je njihov selektor Ronald Kuman javno prozvao nekolicinu igrača koji su rekli da neće nastupati za nacionalni tim dok god je on tu.
Ipak sva ta dešavanje u drugim reprezentacijama su nekako minorna i nisu niti sekunde eskalirala na način koji se desio kod “Zmajeva” u vezi Anela Ahmedhodžića.
Ogromnu buru je izazvao slučaj Ahmedhodžića i to se mora priznati, a bh. sportska javnost je zbog svega prosto ostala ogorčena te povrijeđena zbog odluke defanzivca Šefild junajteda.
Naime, Ahmedhodžić je odlučio da napusti kamp reprezentacije u Ajndhovenu pred utakmicu Lige nacija sa Holandijom, a na zvaničnoj pres konferenciji je tada selektor Barbarez naglasio kako je to uradio na svoj zahtjev i zbog povrede.
“Nažalost, od dvojice se moramo oprostiti. Prvi je Kolašinac, s kojim smo sve pokušali, ali ne ide zbog povrede. Od sinoć smo ostali i bez Ahmedhodžića koji je već otputovao na svoju destinaciju. Njegova želja je bila da se vrati, imao je povredu koja i nije bila nešto toliko, ali on se nije osjećao dobro i vratio se kući Vjerujemo mu” – rekao je Barbarez.
Dodatni bijes je Ahmedhodžić izazvao zbog činjenice da mu ovo nije prvo otkazivanje zbog povrede ili nekih drugih ličnih razloga, s obzirom da je to uradio 2020. kada je selektor bio Dušan Bajević, te tri godine kasnije Mehi Kodri kada je zbog nejavaljanja na pozive NFS Bosne i Hercegovine “popio” suspenziju.
Međutim eskalacija situacije u vezi njegovog posljednjeg odlaska iz tabora reprezentacije je digla najviše prašine jer se u kompletnu priču uključio i njegov otac te navijači Bosne i Hercegovine koji su bili itekako surovi na društvenim mrežama.
Upravo se mora naglasiti kako nema nikakvog smisla da se Ahmedhodžiću šalju poruke prijetnje, vrijeđanja i uvreda vezanih za njegovu porodicu, ali i sam defanzivac nažalost mora biti svjestan da živi u vremenu kada su društvene mreže i sam internet dostupni skoro svakom građaninu Bosne i Hercegovine i da ma koliko to bilo teško on ne smije da se prepusti i upusti u raspravu sa neumjesnim pojedincima.
Ahmedhodžić je u razgovoru za “N1” detaljno objasnio zbog čega je otišao, dešavanja sa ocem, Barbarezom i medicinskim timom istakavši i neke situacije iz prošlosti te rekavši, bar za sada, zbogom reprezentaciji Bosne i Hercegovine.
“Dobar dan. Da nisam želio igrati za reprezentaciju jednostavno bih nazvao selektora, rekao mu “ne hvala”, i ne bih otišao. Otputovao sam u Ajndhoven, odmah po dolasku rekao sam medicinskom osoblju da imam bol i loš osjećaj u koljenima, rekli su u redu i odveli me na ultrazvuk.
Holandska ljekarka je na ultrazvuku vidjela malu povredu, a ja sam htio da uradim magnetnu rezonancu da se uvjerim da ništa nije slomljeno. Oni nisu željeli da uradimo MRI. Trenirao sam svaki dan i nikako nisam mogao sprintati. Na posljednjem treningu tamo sam odradio mali sprint i osjetio da se povreda pogoršala, ali je medicinski tim želio nastaviti raditi ono što je radio, i svakodnevno raditi sa mnom terapijski posao, što nije nimalo pomoglo. Smatram da je smatrati da sam ‘sposoban za igru’ bez odgovarajuće provjere je vrlo neozbiljno i amaterski. Medicinski tim je i ranije smatrao da sam ‘sposoban za igru’ kada sam se povrijedio prije utakmice u Luksemburgu i natjerali su me da sprintam prije te utakmice, što je rezultiralo ozbiljnijim povredama.
Tada jesam razgovarao sa Spahićem i imali smo dobar razgovor, rekao sam mu da ovdje neću biti od koristi i da bih volio da se dobro pregledam i da počnem rehabilitaciju što je prije moguće i on je na to pristao. A razlog zašto im nisam odgovorio nakon što sam se vratio u Šefild je to što su meni rekli jedno, a medijima drugo. Na kraju je to bila moja ispravna odluka jer su me dobro pregledali ovdje u Šefildu, započeli moju rehabilitaciju, počeli lagani trening u srijedu i ako budem dobro napredovao igraću u petak.
Sada o mom “ocu”; nisam želio da ovo bude javno, niti smatram da treba biti javno, ali došli smo do tačke kada se stvari više ne mogu ignorisati, no ovo je posljednji put da se na ovaj način o ovome ovako oglašavam. Jedino što kao sin bilo ko želi od svog oca je podrška i ponos. Nažalost ja sam toga dobio jako malo.
Ono što sam dobio većinu vremena bile su manipulacije, laži, prevare i skoro svakodnevno maltretiranje. To je tip muškarca koji pokazuje svoju “moć” nad ženama, ali nikada nije imao m**a da se suprotstavi drugom muškarcu. Sa majkom imam jako dobar odnos, podržavam je finansijski, tako da kada on kaže da me nije briga za roditelje je čista laž. To nije muškarac. On juri ljude do kojih mi je stalo svaki put kada se pojavi problem. Ne želim ulaziti u stvari koje su se dešavale kada sam bio mlađi, ali ako vjerujete u njegov intervju, možda biste trebali napraviti intervju i sa mojom majkom da vidite šta ona ima za reći o njemu kao osobi i kao ocu?
GROZNE stvari je uradio osobama koje volim, ali o tome ne želim govoriti ovdje. Postoji toliko mnogo razloga što sam prekinuo kontakt sa njim. Reći ćete “ali on ti je otac, život je kratak”? Vjerujte mi, pokušao sam MNOGO puta da popravim stvari, da zaboravim šta je uradio i svaki put kada ispravim stvari, završimo opet na početku, a on se ne mijenja uopšte, čak ni najmanje. Bilo je mnogo prilika kada me je javno vrijeđao i otkako sam se oženio i suprugom, što on radi samo da me ‘naljuti’ i ‘dobije reakciju’ od mene. Bez previše otkrivanja, dobio je novčanu ponudu i kuću u Italiji ako me ubijedi da se pridružim agenciji koja radi sumnjive poslove i sve ‘ispod stola’. Ja kao čovjek nikada ne bih učestvovao u nečemu takvom.
Biti prodat klubu samo zato što je vaš agent sklopio dogovor i ljudi koji su uključeni će dobiti novac ispod stola samo da ja odem da grijem klupu i ne uradim sve kako treba je snažno NE za mene i on očigledno brine samo o novcu i sebi, tako da mu je dobro. Nije bitno ako ne uspijem tamo gdje želim da idem u svojoj karijeri, uradiću sve kako treba i biti ponosan na ogroman trud koji ulažem svaki dan. Više puta je moj otac takođe izjavio kako želim napustiti Šefild i da ne želim biti ovdje, što mi je u Engleskoj pokvarilo reputaciju, a takve izjave su u potpunosti netačne. Ovo je grad i klub koji su mi dali moje najljepše uspomene u životu, uključujući rođenje mog sina. ‘Sihir’… Imam snažnu vjeru u Allaha i ona mi nikada ne može biti oduzeta. Uradiću sve što mogu da zaštitim svoju porodicu i ljude koje volim od zlih ljudi poput njega.
Reći da je moja supruga bacila na mene crnu magiju je veoma uvredljivo za mene, a posebno za moju suprugu, jer je ona sjajna. Veoma je teško naći ženu koja će se brinuti o tebi kao što to radi ona i veoma sam sretan da moj sin ima tako nevjerovatnu majku. I onda reći da me ne pušta na mečeve reprezentacije? To je smiješno i samo pokazuje koji nivo inteligencije ima ovaj lažov. Ima mnogo supruga fudbalera koje ne mare za karijere muževa, ali ona nikada nije propustila meč, čak ni kada je bila u 9. mjesecu trudnoće došla je na moj meč samo nekoliko dana prije nego što mi je rodila sina. Ona je moja najveća podrška i reći da me ne pušta je glupavo, ali šta očekivati od narcisa?
Veoma sam razočaran, ali nisam iznenađen što je došlo do ovoga. Nikada nisam želio da to bude javno, ali kada imaš oca koji te aktivno pokušava kontrolirati, gurnuti prema dolje i povrijediti tvoju reputaciju, morao sam to učiniti. U zaključku; cijela zemlja se okrenula protiv mene, moje žene i sina. Dobio sam izuzetno ružne uvrede i zlostavljanja… Možete mi sve to pisati, ali da napadnete i moju porodicu? Ne ne i ne. Odmalena mi je oduvijek bio san da igram za reprezentaciju. Najveći razlog zbog kojeg sam odabrao da igram za Bosnu i Hercegovinu bio je taj što sam se mogao povezati s našim ljudima, našim navijačima. Nekada sam mislio da imamo najbolje navijače, koji nas igrače uvijek podržavaju kada pobjeđujemo, remiziramo ili gubimo. Uvek glasni i raspjevani. Ali, nažalost, nakon ove prošle sedmice, ovako napasti moj lični život?
Hiljade poruka koje govore sve najgore stvari koje možete zamisliti? Kao što sam rekao, najveći razlog zbog kojeg sam odlučio igrati za BiH je bio naš narod. Sada više nemam razloga da dolazim i igram. Mnogo toga nije u redu u reprezentaciji, ali nisam mislio da ću stati zbog navijača. Nemam ego, ne mislim da sam ‘Sergio Ramos’, ne želim nikakav poseban tretman, cijenim svoj mir u životu i ovo dramsko s***e se dešava previše puta, nemam energije i volje da se nastavi sa ovom dramom. Najljepše sjećanje, nakon rođenja mog sina, bilo je to što sam prvi put čuo nacionalnu himnu na mojoj prvoj utakmici protiv Sjeverne Irske. Odlučio sam u bliskoj budućnosti ne nastupati za nacionalni tim. Saigračima i novom stručnom štabu želim sve najbolje”” – poručio je Ahmedhodžić.
Ono što na kraju dana svima treba biti jasno je to da reprezentacija nije igračka i da se ne može sa istom ponašati ma kako bilo, to je prosto tako i treba da važi za svaki nacionalni tim bila to Srbija, Holandija ili Bosna i Hercegovina.
Isto tako ne bi se trebalo previše baviti ličnim stvarima u vezi porodice nekog fudbalera, te generalno svakog sportiste, i takve stvari ma koliko senzacionalističke bile i same od sebe klikabilne, zbog prvenstveno ljudske prirode većine čitalaca, plasirati na medijsko nebo.
Sada je ovakav epilog doživio Ahmedhodžić, a sutra bi se na njegovom mjestu mogao naći neko drugi, ali i sa druge strane situacija sa štoperom Šefild junajteda je već krenula da blijedi i zaboraviće se kroz nekoliko mjeseci, odnosno kako to obično i biva.
Pogotovo će se to desiti ukoliko Bosna i Hercegovina krene praviti dobre rezultate i jasno je da je to nešto i jedino što treba da brine svakog ko se bavi fudbalom, svaku medijsku kuću i svakog navijača reprezentacije.
