Pobjedom Dušana Lajovića nad Andrejom Rubljovom završen je prvi, a svi se nadamo ne i posljednji Srpska open, ATP turnir iz 250 serije koji je dokazao da se i kod nas mogu organizovati takmičenja na svjetskom nivou.
Na jesen prošle godine je kao grom iz vedra neba stigla vijest da će Banjaluka ugostiti najbolje svjetske tenisere. Ranije je grad na Vrbasu imao priliku da bude domaćin Čelendžera, ali je ovo neki puno, puno veći nivo i mnogi su sumnjali da li će se moći sve organizovati kako treba.
Radovi su krenuli ubrzo nakon toga, radilo se bez prekida i sada se Banjaluka može pohvaliti s jednim od najljepših teniskih terena možemo slobodno reći u ovom dijelu Evrope. Ekipa na čelu s direktorom turnira Đorđem Đokovićem je uradila sve što je u njihovoj mogućnosti da dovede najbolje tenisere svijeta, pa su tako ovdje stigli Novak Đoković, Andrej Rubljov, Stanislas Vavrinka, Gael Monfis, a kako je sam potvrdio za MeridianSport na turnir bi da nije bilo povrede stigao i Nik Kirjos.
Turnir se bližio, a interesovanje je sve više raslo, posebno nakon što je Novak potvrdio svoj dolazak. Mnogi su bili maliciozni s komentarima da svi koji dođu na turnir, dolaze samo zbog Đokovića, a ne zbog tenisa. I tokom samog turnira je bilo komentara da Banjaluka nema sportsku kulturu, jer je na pojedinim mečevima bilo malo gledalaca, no publika je ipak pokazala da te i nije baš tako.
Kako su nakon turnira saopštili organizatori tokom ovih sedam dana kada su se na nebu smjenjivali kiša i sunce, na tribinama je ukupno bilo oko 70 hiljada ljudi. Svi mečevi su prošli bez ijednog incidenta i publika je pokazala veliku tenisku kulturu. Ono što posebno raduje je da je na tribinama bilo dosta djece kojoj će ovo sigurno ostati u pamćenju i kao motivacija da i sami napreduju u svojim oblastima.
Da li je bilo grešaka tokom same organizacije? Naravno da jeste, prije svega jer je ovo prvi put da se nešto ovog nivoa organizuje u Bosni i Hercegovini od Zimskih Olimpijskih igara u Sarajevu 1984. godine. Trebalo je svima koji dan da se uoče neke greške koje su ranije promakle i one su se u hodu popravljale koliko je bilo moguće.
Sada da se posvetimo samom turniru. Naravno kao glavna zvijezda je stigao Novak Đoković čiji se svaki korak maksimalno pratio. Tako je na njegovim treninzima bilo nekoliko stotina znatiželjnih gledalaca i onih koji žele da se slikaju s njim ili dobiju autogram, pa tako i nisu čudile stvari poput ove slike gdje se vidi koliko je bio red onih koji su željeli da pozdrave po mnogima najboljeg tenisera svih vremena.
Mnogi su ga čekali i ispred hotela, a sve to je možda jednim i dijelom loše uticalo na prvog tenisera svijeta, jer nije imao potreban mir. Njega je u četvrtfinalu zaustavio Dušan Lajović i tu su mnogima bila podijeljena osjećanja jer je ispao Đoković, ali je dalje prošao takođe jedan od ljubimaca publike.
Još jedan od onih koji imaju veliku podršku publike u Banjaluci je Damir Džumhur. Mnogo se mučio prethodnih godina s povredama i dosta je pao na ATP listi, no kada dođe u ovaj grad tada pokazuje svoj najbolji tenis. Tako je u prvom kolu savladao Liama Brodija, pa je onda u jednom od najboljih mečeva turnira bio bolji od čuvenog Rišara Gaskea. Kasnije je prešao sa kako je kasnije rekao terena koji mu donosi sreću na Centralni teren i tu je poslije velike borbe poražen od Rubljova.
Rus je na Srpska open stigao kao branilac titule iz Beograda i ono što je ovom turniru dalo još veći ugled je to da je došao kao osvajač Mastersa u Monte Karlu. Novinare i publiku je osvojio svojim ponašanjem, pravio je roštilj, na konferencijama djelovao pomalo stidljivo, a na terenu je pokazivao zašto je tu gdje jeste. Mnoge je iznenadio time da se dosta nervira tokom meča, ali je do finala došao bez izgubljenog seta.
Publiku su svojim igrama tokom turnira oduševili i mladi Francuz Luka van Aše, zatim Čeh Jirži Lehečka i Aleks Molčan iz Slovačke. Po mnogima vjerovatno najbolji meč na turniru su odigrali u polufinalu Dušan Lajović i Miomir Kecmanović. Iako je Duci dan ranije pobijedio Novaka Đoković blagu ulogu favorita je imao Kecmanović.
Poveo je Miomir s 1:0, no naredna dva seta koja su trajala ukupno preko dva sata donijela su fenomenalne poene koja su podizala publiku na noge, a igrače su toliko umarala da uzimali i malo duže pauze. Servirao je u drugom setu Kecmanović za pobjedu, no Lajović je i tada pokazao da je ovo bila njegova sedmica i da prosto nije znao za pojam predaja. Uspio je da to preokrene i na kraju trijumfuje nakon tri sata fantastične borbe.
Onda je došao red na veliko finale, gdje je Rubljov bio apsolutni favorit, no Lajović je imao podršku šest hiljada ljudi s tribina koja ga je po njegovim riječima podizala kada mu je to bilo najpotrebnije. Proveo je prije finala duplo više vremena na terenu, bio je više umoran, ali predaje nije bilo, već samo borbe do kraja.
Već na startu je odbranio tri brejk lopte, kasnije mu je jedan brejk bio dovoljan da osvoji prvi set. U drugom je Rubljov krenuo na sve ili ništa i Lajović je stigao do dva brejka prednosti. No Andrej se nije predavao i uspio je da dođe na dva poena od potpunog ribrejka. Uz publiku i atmosferu koja je pomalo podsjećala na Dejvis kup mečeve, Dušan je smogao snage i stigao je do treće titule u karijeri.
Na kraju možemo reći da je ovo bilo predivnih osam dana, koje je malo pokvarila na početku kiša, ali je tu u završnici stiglo i sunce zbog kog su mnogi na istočnoj tribini pomalo ili izgorili ili pocrnili. Kako je Đorđe Đoković naveo od ljudi iz ATP-a je turnir dobio najbolje ocjene i sada se čekaju odluke da li će publika ponovo u narednim godinama imati priliku da uživa u vrhunskom tenisu. Ostaje nada da će se teniseri ponovo vratiti u grad na Vrbasu, a i pokazatelj da se ovdje mogu organizovati još mnoga velika takmičenja.
Piše: Dejan Jovičić
