Crnogorski fudbaler Vasilije Radenović prisjetio se u razgovoru za MeridianSportBH vremena provedenog u Premijer ligi, a istakao je i koji mu je klub posebno ostao blizak srcu.
Registruj se bez čekanja za start jači nego ikada. 115 KM BONUSA DOBRODOŠLICE, bez skrivenih uslova, i spreman si za igru.
Fudbalski put Vasilije Radenović je započeo u BSK Borči, tadašnjem superligašu, gdje je stekao prve ozbiljne korake u karijeri.
“Kao omladinac sam došao u BSK Borču, koja je tada bila u Super ligi Srbije i imala nevjerovatne uslove za napredak mladih igrača, ako ne odmah iza Crvene zvezde i Partizana, onda sigurno među najboljima. Brzo sam se privikao i počeo da upijam mnoge stvari koje su me kasnije čekale kroz karijeru. U tom klubu sam naučio mnogo toga, čak i dan-danas imam prijatelje iz tog perioda koji su ostali za cijeli život. Moram istaći da sam tada, kao omladinac, prebačen u prvi tim, što je za mene u tom periodu bila nevjerovatna stvar i nagrada za sve što sam radio do tada. Opet kažem, jako kvalitetni ljudi su tada radili s nama i mnogo toga sam naučio, neke stvari mi i danas koriste kroz karijeru i taj period svog života ću zauvijek pamtiti” – počeo je on za MeridianSportBH.
Nakon Borče uslijedio je transfer u Kolubaru, gdje je proveo značajan dio svoje rane karijere.
“Poslije Borče prelazim u Kolubaru, u tom trenutku jako ambiciozan klub sa takođe dobrim uslovima, i kao mlad igrač nisam se mnogo dvoumio. Iskreno, bilo je dosta lijepih trenutaka, tamo sam takođe proveo dosta vremena, bio sam kao mlad standardan i prijao mi je boravak u Lazarevcu. Kolubaru je uvijek krasio duh borbenosti i kada god igraju kod kuće, timovi znaju da neće biti ni malo lako. Kao neko ko je igrao tamo tri godine, osjetio sam jako dobre atmosfere i bilo je mnogo dobrih utakmica” – istakao je Radenović.
Sazrijevanje kao igrača dovelo ga je do ponude šampiona Crne Gore – OFK Titograda.
“U tom periodu moglo bi se reći da polako sazrijevam kao fudbaler i počeo sam da pružam odlične partije. U tom trenutku OFK Titograd (tadašnja Mladost iz Podgorice) me je zapazio, a pošto su oni tada bili šampioni Crne Gore, naravno da se nisam dvoumio da li želim da pređem i to je za mene tada bio veliki korak” – zaključio je
Posebno mjesto u sjećanjima zauzimaju kvalifikacije za Ligu šampiona.
“Uživao sam u Titogradu (tadašnjoj Mladosti), igrao sam sa velikim igračima, a kao dijete sam osjetio čari kvalifikacija za Ligu šampiona kada smo ispali od Ludogoreca. To su nevjerovatne stvari zbog kojih svi mi počinjemo da igramo fudbal. Mislim da sam napravio pravi potez što sam se tada vratio u Crnu Goru i baš u klub koji je bio šampion zemlje” – istakao je Radenović.
Period u Lovćenu nažalost je obilježen teškom povredom.
“Lovćen je u Crnoj Gori veliki klub, u tom trenutku je bio u prvoj ligi, ali sam tamo nažalost doživio za mene jako tešku povredu, od koje sam se oporavljao 3-4 mjeseca. Nažalost, ne pamtim taj period po mnogo lijepom kada je fudbal u pitanju, ali boravak na Cetinju sa nevjerovatnim ljudima punim humora i ljubaznosti ću uvijek pamtiti. Uvijek se sa zadovoljstvom vraćam na Cetinje” – dodaje on.
Kratka epizoda u Dečiću završena je prelaskom u Proleter iz Novog Sada.
“Što se Dečića tiče, to je bilo jako kratko jer sam u istom prelaznom roku dobio poziv iz Proletera iz Novog Sada. Ljudi su mi izašli u susret i pustili me da idem tamo gdje želim i ispostavilo se da je to bio vrhunski potez” rekao je Radenović.
Sezona u Proleteru bila je za pamćenje – plasman u Superligu i lične pohvale.
“To je bila nevjerovatna sezona sa nevjerovatnim igračima, timom i kompletnom atmosferom. Te godine smo napravili najveći uspjeh kluba, ušli smo u Super ligu Srbije i poslije toga održavali taj status. Te godine sam bio najbolji desni bek Prve lige Srbije i osjećao sam se nevjerovatno. Za jednog defanzivca jako dobar učinak i moglo bi se reći da sam tada očekivao i bio spreman za nešto još veće” – rekao je Vasilije.
Nastup u Žarkovu bio je faza iščekivanja nove prilike.
“Kao što rekoh, u fudbalu nije sve onako kako vi mislite i nekad vam ne pođe za rukom. Za mene dolazi period u Žarkovu, gdje nastavljam da igram i da se borim da ostanem na nivou i čekam svoju šansu ponovo za iskorak u karijeri” – naglašava iskusni defanzivac.
Iskustvo u Njemačkoj prekinula je pandemija, ali ostale su lijepe uspomene.
“Onda se pojavljuje Njemačka i zanimalo me kako to sve izgleda tamo. To je bio petoligaš sa ambicijama da uđe u četvrtu ligu, sa veoma dobrim uslovima, to me je privuklo. Sve je krenulo kako treba, bili smo ubjedljivo prvi u prvih 15 kola, a onda je nastupila korona i fudbal se ugasio svuda u svijetu. Nažalost, vraćam se kući, iako sam tamo ostavio veoma zapažene rezultate. Siguran sam da nije bilo korone, napravili bismo velike uspjehe” – prepričava svoje iskustvo Radenović.
Njemački mentalitet i profesionalizam posebno su ga impresionirali.
“Nijemci su nevjerovatni i to je nevjerovatan mentalitet, maksimalno fokusirani na fizičku spremu. Nikada neću zaboraviti utakmicu kada smo vodili 3:0, igra se 90. minut, a moj saigrač trči punim sprintom da izvede aut. Ostalo je još dvije minute do kraja, stvarno su nevjerovatni po tom pitanju. Taj period pamtim jako lijepo” – dodao je on.
Nakon pandemije, vratio se u Srbiju i zaigrao za Jagodinu.
“U Jagodinu sam došao tih godina kada se polako završavala korona. Jagodina je veliko fudbalsko ime i klub, tako da mi je značilo da odigram za njih” – ističe crnogorski internacionalac.
Povratak u Crnu Goru donio je angažman u Jezeru, gdje je ostavio dubok trag.
“Onda donosim odluku da treba da se vratim u crnogorski fudbal i u dogovoru s jednim prijateljem prelazim u Jezero, gdje su me dočekali nevjerovatni ljudi iz kluba, ali i iz cijele opštine Plav. Uživao sam igrajući tamo, to je fudbalski grad i ljudi tamo mnogo vole fudbal. Tada smo, na čelu sa trenerom Mladenom Lambulićem, odigrali sezonu koja je bila jedna od najboljih u istoriji kluba i ponosim se time. Taj klub, zajedno s ljudima iz kluba, zaslužuje najbolje” – rekao je on.
Nakon uspješne saradnje u Jezeru, prelazi u Petrovac, ponovo na poziv trenera Lambulića.
“Sljedeća moja epizoda je Petrovac, jedan od najvećih crnogorskih klubova. Na poziv mog trenera Mladena Lambulića, koji me je vodio u Jezeru, došao sam u Petrovac jer je tada i on prešao tamo. Tamo sam takođe pružao dobre partije, ekipa je bila nevjerovatna, atmosfera na nivou. Petrovac je prelijep grad i uživao sam igrajući tamo. Ostvario sam mnogo prijateljstava i zahvalan sam na tome. Kada igrate za Petrovac, uvijek su velike ambicije jer taj klub uvijek ide na titulu ako je moguće. Sezona nam je bila uspješna, ali nažalost ne u mjeri stvarnih ambicija. Ipak, važili smo za ekipu koja je tada igrala najljepši fudbal” – rekao je Vasilije.
Odlazak u GOŠK i prvi nastup u Premijer ligi BiH bili su poseban izazov.
“Onda dolazi poziv GOŠK-a i odmah smo se dogovorili jer do tada nikad nisam igrao Premijer ligu BiH, a jako mi je bilo stalo da se oprobam i u bh. fudbalu” – ističe Radenović nakon prvog angažmana u Premijer ligi.
Uprkos početnim sumnjama javnosti, ekipa GOŠK-a pokazala je karakter i kvalitet.
“Kada sam došao u klub, mislim da je čitava fudbalska javnost u BiH tada sumnjala u GOŠK i u naš igrački kadar. Ne bih sada izdvajao igrače jer, kada bih jednog preskočio, pogriješio bih. Moram reći da je to bila nevjerovatno kvalitetna, karakterna, iskusna ekipa i cijeli tim od uprave, preko trenera, do igrača vjerovao je u svoje ambicije. Na kraju smo do njih i stigli. Svaki od nas je bio ponosan na sve što smo uradili jer samo mi znamo kroz šta smo prolazili. Kada je bilo teško, nikad nismo popustili” – prisjeća se Radenović perioda iz Gabele.
Boravak u Gabeli ostavio je dubok utisak, a rado bi se ponovo vratio.
“Jedva čekam da dođem na odmor i sigurno ću dva dana izdvojiti da odem do Gabele, jer sam tamo stekao mnogo prijatelja, i to kako u fudbalu, tako i van njega. Jedva čekam da ih vidim, to su nevjerovatni ljudi i uživao sam igrajući tamo” – ističe Vasilije.
Lični odnosi u klubu, ali i partije na terenu, bile su na vrhunskom nivou.
“Moj lični odnos sa trenerima, igračima i svim ljudima tamo bio je perfektan. Sebi bih poželio da mi svuda bude tako. Što se tiče mojih ličnih partija u GOŠK-u, imao sam odličnu sezonu i mislim da sam ostao zapažen u Premijer ligi. Nadam se da ću možda nekada ponovo naći zajednički jezik sa nekim od klubova iz Premijer lige, jer mislim da Premijer liga napreduje iz godine u godinu” – rekao je on.
I dalje prati GOŠK i vjeruje u njegov povratak među elitu.
“Moram priznati da mnogo pratim GOŠK. Ne znam tačno, ali mislim da im fali iskustva. Gledao sam dosta utakmica u kojima su možda izgubili samo zbog toga što nemaju dovoljno iskustva. Trebaju da nastave da rade svoj posao i mislim da će se klub, uz dobar rad i malo više iskustva, brzo vratiti u Premijer ligu, gdje mu je i mjesto” – dodao je on.
Otvoren je za povratak u GOŠK ukoliko se kockice ponovo slože.
“Što se tiče mog povratka u klub, ljudi iz kluba kao i navijači znaju da sam ja ostavljao srce na terenu. Ako se nekada ponovo poklope kockice, zašto da ne” – rekao je Radenović.
Premijer liga BiH ostavila je odličan utisak na njega – posebno dueli sa velikim klubovima.
“Oduševljen sam. Znao sam da je to ozbiljan fudbal. Moram priznati da se nisam iznenadio jer sam očekivao jako kvalitetan nivo, počevši od kvaliteta fudbalera, preko infrastrukture, pa sve do nevjerovatnih navijača. Igrao sam protiv svih klubova, to je nevjerovatan osjećaj. To su evropski klubovi i uživao sam u svakom minutu provedenom na terenu, posebno protiv Sarajeva, Želje, Borca, Zrinjskog” – ističe on.
O sudijama ne želi govoriti, ali podržava uvođenje VAR tehnologije.
“Ne bih komentarisao suđenje. Ja sam fudbaler, moje je da se fokusiram na fudbal. Naravno, nekad prorade emocije pa ima svakakvih mišljenja, ali to je valjda čar fudbala i grešaka će uvijek biti. Apsolutno sam za VAR i mislim da što prije treba da se uvede” – rekao je Vasilije.
Smatra da bi liga mogla imati i više od 10 timova.
“Iskreno, smanjenjem lige naravno da dobijate na kvalitetu i igračkog kadra i terena, ali moje mišljenje je da BiH ima veliki broj dobrih klubova i da može sebi da priušti možda i više od 10 timova” – naglašava on.
Vrata za povratak u bh. fudbal ostavlja širom otvorena.
“Ako se ukaže prilika da neki klub želi da pregovaramo o mom dolasku naravno, u bh. fudbal bih se uvijek vratio. Kao što sam rekao, Premijer liga napreduje iz godine u godinu, što pokazuju i rezultati bh. klubova u Evropi” – dodaje Radenović.
Poseban osjećaj veže ga za FK Željezničar.
“Željo je klub koji nekako osjećam, ne mogu da opišem to, ali to sam osjetio prvi put kada sam istrčao na Grbavicu, kada sam s GOŠK-om gostovao tamo. Od tada imam taj neopisiv osjećaj i stvarno imam želju da nekada, ako se ukaže prilika, osjetim sve to ponovo, samo ovaj put u dresu Želje” – istakao je on.
Nakon Premijer lige BiH, uslijedio je odlazak u Azerbejdžan, gdje trenutno nastupa za Šamaki.
“Što se tiče mog prelaska u Azerbejdžan, kontaktirali su me ljudi iz Šamakija i tada su počeli pregovori. Suvišno je pričati, ovo je evropski fudbal. Mogu slobodno reći da u ligi ima velikih klubova poput Qarabaga, Neftčija, Zire, Sabaha. Liga je veoma jaka i za mene je ovo za sada kruna karijere” – rekao je Radenović.
Razlika u uslovima u odnosu na prethodne sredine je očigledna, a profesionalizam je na visokom nivou.
“Mislim da ima razlike u uslovima. Ovdje su uslovi u svakom klubu nevjerovatni. Vodi se računa o svakoj sitnici, bukvalno se pazi i na flašicu vode. Svi znamo da fudbal čine detalji, a ovdje se vodi računa o svemu i zato je fudbal na visokom nivou” – dodao je on.
Sezonu u Azerbejdžanu završio je kao važan oslonac tima, a razgovori o produženju ugovora su u toku.
“Što se tiče moje sezone, mogu reći da sam bio stub odbrane i odigrao sam svaku utakmicu. Prezadovoljan sam svojom sezonom. Ispunili smo ambicije kluba, a to je bio ostanak u ligi. Moj ugovor ističe sada, ljudi iz kluba su izrazili želju da razgovaramo o nastavku saradnje. Sješćemo, pričaćemo, pa ćemo vidjeti” – zaključio je Radenović u razgovoru za MeridianSportBH.
