Si Džej Vilson, košarkaš Proma, jedan je od najboljih igrača u ovoj sezoni Lige BiH. U razgovoru za MeridianSport je između ostalog govorio o dosadašnjem dijelu karijere, čovjeku na koga se ugledao dok je odrastao, životu u BiH, te vlastitoj filozofiji košarke.
Dvadesetšestogodišnjak iz Portlanda je sa dosta uspjeha nastupao za Rokdejl Kaunti srednju školu, a potom je proveo četiri godine na Jang Heris koledžu.
“Sportske ekipe u mojoj srednjoj školi su bile veoma talentovane. Tu su bili momci koji trenutno igraju profesionalno van SAD, a neki su čak i u NFL-u. Pobijedili smo mnogo utakmica, dva puta sam izabran u najbolji tim države, a u trećoj i četvrtoj godini sam prosječno bilježio preko 20 poena po meču” – počeo je naš sagovornik, pa se okrenuo narednoj fazi karijere:
“Koledž je bio odlično iskustvo, došao sam u situaciju gdje sam odmah mogao mnogo učiti, ali i igrati. Trebalo mi je mjesec ili dva da se prilagodim na viši nivo, a poslije je sve išlo kao podmazano. Igrao sam dovoljno dobro da za četiri godine pokupim mnoge nagrade na nivou konferencije, regije, distrikta, ali i SAD”.
Nakratko smo se vratili u još dalju prošlost, u period odrastanja i upoznavanja sa sportom kojim se sada uspješno bavi.
“Odrastajući u Portlandu, sport mi je bio sve u životu i naučen sam da radim ekstremno naporno, te da budem istrajan. Pošto je iz istog grada kao ja, uzor mi je bio Dejmon Stodemajer. Kada sam ušao u proces detaljnijeg izučavanja košarke, počeo sam da gledam Lebrona Džejmsa, Krisa Pola, Kajrija Irvinga i Stiva Neša” – prisjetio se Vilson.
Kao što se vidi iz snimka iznad, ali i iz još nekih, Amerikanac voli da lopta bude u njegovim rukama kada se utakmica lomi.
“U odlučujućim momentima, samo se prepustim trenutku. Svaki uspješan šut u posljednjim sekundama sam vježbao bezbroj puta, tako da nisam iznenađen kada pogodim. Kada promašim, mogu živjeti s tim, i to računam kao trening. Volim ulogu igrača koji ima posljednju riječ u utakmici. Da li to uvijek znači šut? Ne, ali čast mi je da budem taj na kome je odgovornost da riješi meč i danonoćno radim kako bih se mogao upuštati u takve stvari” – rekao je sjajni plejmejker.
Nakon četiri godine na koledžu, Vilson se otisnuo u Evropu. Prva stanica mu je bila Albanija, gdje je nastupao za Teutu i Gogu, a potom je prešao u svoj sadašnji klub.
“Život u Evropi nije isti kao u SAD. Kultura, hrana, ljudi, sve je drugačije, ali sviđa mi se iskustvo. Volim to što sam u mogućnosti da živim u različitim gradovima, učim jezik i vidim različite dijelove svijeta. U Albaniji je bilo dobro, ljudi i navijači su mi pružali mnogo podrške i učinili su da mi vrijeme brzo proleti. Ove sezone, nema publike na tribinama, što mi istinski nedostaje, ali i u BiH se osjećam dobro. To je nova sredina za mene, tako da mi je zabavno otkriti još jedno parče planete. Najviše slobodnog vremena provodim gledajući košarku, čitajući ili učeći. Takođe, veoma često komuniciram sa voljenim osobama, prijateljima i porodicom” – istakao je Si Džej, a potom je komentarisao stilove igre na dva kontinenta, te se dotakao i mišljenja određenog broja ljudi koji smatraju da odbrana u NBA ne postoji:
“Volim evropski stil igre. Tokom odrastanja, učen sam sličnoj filozofiji; dodaj, utrči, napravi blok, igraj timski. Iz mog iskustva, uočljiv je sve veći napredak. Vjerujem da je evropski stil onaj pobjednički, kada spojite vrhunske talente da budu dio sistema. Najveća razlika u odnosu na NBA su izolacije i vrijeme završavanja napada. U NBA, igrači veoma brzo uzimaju šuteve, nebitno da li su otvoreni ili ne. Takođe, oslanjaju se na individualni kvalitet kako bi kreirali napad za sebe ili saigrače. Toga ima i u Evropi, ali ne u tolikoj mjeri. Odbrana se igra u NBA, ali pravila su drugačija i idu u korist napadača, tako da je defanzivcima zaista teško. U Evropi, morate biti čvršći i više se oslanjate na timsku odbranu. Što se mene tiče, smatram da se uklapam u oba stila. Igrao sam u ekipama sa visokim ofanzivnim tempom u kojima nam je cilj bio da postižemo 90-100 poena po meču, a i u onima gdje smo se više orijentisali na nešto sporije napade. Kako god, više preferiram energičniju igru uz usporavanje po potrebi, tako mogu izvući najviše koristi iz svoje brzine i sposobnosti da dobro mijenjam pravac”.
Vilson je ove sezone lider kluba iz Donjeg Vakufa. Odlično se uklopio od samog početka, a olakšavajuća okolnost mu je i to što su u timu još dva Amerikanca, Brajan Betl i Antonio Vejd. Takođe, u kontaktu je sa još nekim sunarodnicima koji igraju u Ligi BiH.
“Vrijeme provedeno ovdje mi je sjajno. Saigrači su me dočekali raširenih ruku, a trenerski tim mi je dopustio da predvodim ekipu i budem ono što jesam. Jedan sam od najstarijih, tako da sam rado prihvatio tu ulogu, volim da budem lider. Da li sam zadovoljan urađenim? Nikada. Očigledno, u savršenom svijetu bismo bili neporaženi. Kako god, želim da nastavimo vrijedno trenirati i igrati snažno. Nismo imali dovoljno sreće u nekim prijašnjim utakmicama, to nas je zaboljelo, ali idemo korak po korak – kazao je košarkaš Proma, pa dodao:
“Uživam u prisustvu još dva američka igrača, mislim da je to i njima dosta olakšalo stvari. Mlađi su, ovo im je prva sezona van SAD, tako da im sigurno mnogo znači to što se mogu povezati sa nekim. Razgovaram i sa drugim Amerikancima koji igraju ovdje, ne toliko tokom sezone, ali sigurno je da ćemo ostati u prisnim odnosima, društvene mreže nam u ovo vrijeme svima dobro dođu. Što se tiče lige, mislim da je veoma ujednačena. Iz onoga što sam vidio, svako može pobijediti svakoga u bilo kojem susretu. Morate biti spremni za borbu svaki put, bez obzira na omjer protivnika”.
Vilson je u pretprošlom kolu u pobjedi nad Kaknjem postigao čak 34 poena, a za kraj je iznio svoje mišljenje o finalnim dometima ekipe, te otkrio planove i želje za budućnost.
“Uvijek ću u potpunosti vjerovati u svoj tim. Smatram da možemo doći do pobjedničke serije i napasti prvih pet pozicija na tabeli. Moramo početi što prije, ali imam povjerenja u svoje saigrače. Još uvijek ne razmišljam o narednoj sezoni, moj fokus je samo na onome što se trenutno dešava. Moram učiniti sve da pomognem ekipi da pobjeđuje, a na ljeto ću vidjeti šta dalje. Želja mi je da igram na najvećem mogućem nivou, u šampionatima kao što su NBA, Evroliga, Evrokup ili FIBA Liga šampiona. Neke od zemalja u kojima bih volio nastupati su Španija, Francuska, Italija, Njemačka, Turska i Grčka”.
Izabranici Bobana Ninića su u Ligi BiH trenutno na omjeru od pet pobjeda i osam poraza.
Piše: Nikola Ignjatić
