Spoj prošlosti, sadašnjosti i budućnosti u jednom čovjeku. Ipak sva vremenska razdoblja se vrte oko jedne stvari, a to je ljubav prema fudbalu. Nakon razgovora sa Zoranom Zekićem ostanete „bez teksta“ jer način na koji on priča o ovom sportu je na nekom drugom levelu.
Ostavićemo detaljniju priču za neku malo dužu emisiju, a do tada vam donosimo zanimljivosti iz trenerske karijere ovog hrvatskog stručnjaka s kojim smo pričali o Osijeku, Sarajevu, grupi sa Sergejom Jakirovićem i Krunoslavom Rendulićem, mogućem dolasku Roberta Mudradžije, navijačima Bordo tima i mnogim drugim temama.
Kažu da je Sarajevo grad kojem se uvijek vraćaš. Nekako je to slučaj i sa istoimenim klubom kojem su se mnogi vraćali, neki ponovo u ulozi igrača, a neki u ulozi trenera. Kako god, ko osjeti povezanost sa Koševom i Bordo porodicom imaće želju da barem još jednom u svom životu osjeti tu ljubav i atmosferu.
“Sigurno da je lijep osjećaj biti u jednoj sredini gdje ti je bilo lijepo, sad ne govorim ni profesionalno koliko je bilo uspješno već jednostavno o dojmu i tom razmaku od 24 godine. Hvala Bogu ostao sam u kontaktu sa većinom igrača koji su tada igrali sa mnom u FK Sarajevo, neke sam uspio sresti sada, neki žive u Sarajevu i dalje, neki su otišli na druge destinacije. Lijepa su iskustva i znam da su velika očekivanja i ja sam pun iščekivanja i želje, volje i rada. Nadam se da ću to sve prenijeti na igrače, svoj stožer i da u ovim teškim trenucima znamo da smo dali sve od sebe” – rekao je na početku za MeridianSportBH Zoran Zekić.
Nakon otkaza u Osijeku, Zekić se odlučio na pauzu koja nije dugo trajala jer se u ekspresnom roku dogovorio sa ljudima iz FK Sarajevo.
“Imao sam jednu specifičnu okolnost u svojoj karijeri, bio sam u Moldaviji pet godina u Osijeku sam bio četiri godine u komadu i nisam kao trener mijenjao te destinacije. Spletom okolnosti sam bio u Partizaniju u Albaniji, u jednom isto velikom klubu i ljudski i profesionalno. Međutim, došao je taj poziv iz Osijeka iz mog grada i povuku malo emocije i kada sam došao tamo bilo je to 10 uspješnih mjeseci sa dosta dobrih rezultata i dosta mladih igrača koje smo imali u ekipi i desio se taj prekid saradnje kako se i inače dešava u životu.
Mislio sam da ću uzeti jedno dva, tri mjeseca pauze i onda dođeš kući i već te nakon sedam dana počne neki crv vući. Bilo je nekih kontakata za malo udaljenije lokacije za koje nisam bio spreman i nakon razgovora sa ljudima u klubu, brzo smo kliknuli i odlučili se na zajednički posao” – ispričao je trener Sarajeva.
Informacije iz „prve ruke“ o Premijer ligi BiH, Zekić je dobio od bivših saigrača i njegovih prijatelja Sergeja Jakirovića i Krunoslava Rendulića koji su kao treneri ostavili veliki trag u bh. fudbalu.
“Mi smo stalno u kontaktu i imamo jednu grupu u kojoj pratimo međusobne utakmice i iskustva raznorazna koja prate takmičenja u raznim državama. Svaka država ima svoje specifičnosti i Hrvatska, Albanija, Moldavija i Mađarska i evo sada Bosna, čovjek se treba priviknuti na to što prije i raditi na tim specifičnostima, a na stvari na koje ne možeš uticati se ne treba ni zamarati ni ti probati zamarati jer zaista ima velik obim posla i ovdje. Pokušavam napraviti neku konekciju između akademije i nas i da ti talentirani igrači budu priključeni što prije prvom timu i da imaju individualni rad i da to sve bude praćeno kroz kartoteke, videoanalize tehničko-taktičke i kondicijske i imam puno posla što me i raduje zapravo jer je fudbal moj život i najbolje se osjećam kad sam u tome” – istakao je Zekić i nastavio:
“Najiskrenije šta su mi rekli? Naravno da su mi rekli da je Sarajevo veliki klub, da su očekivanja velika, da su nažalost i frustracije velike da se dugo vremena čeka na te neke pozitivnije stvari i znam da neće biti lako, ali ne treba se plašiti. Jednostavno, čovjek se treba svaki dan probuditi sa vjerom u sebe, u ljude, dobrom energijom u rad i to mi se u većni slučajeva u životu, ne samo profesionalno već i privatno, da se to nekako i ostvari ako ideš prema nekom cilju i unatoč preprekama radiš na tome”.
Nekad je sve bilo lakše i drugačije, mišljenja je Zekić.
“Puno se promijenilo, u mojim vremenima ste imali jednu pisanu novinu gdje bi ti vidio neku svoju ocjenu, neko te ocijenio za nastup, a danas imaš hiljadu novinara preko Instagrama, Facebooka… Ja imam i godina pa ne koristim te društvene mreže, moji igrači koriste i nekad im je to za dobrobit, a nekad i nije i moraju se naučiti nositi s tim, ali mislim da je trenerima nekada bilo puno jednostavnije upravljati sa grupom jer jednostavno ste bili izolirani u tom nekom svom okruženju i to nešto malo ljudi što ste susretali po ulici.
Sad si postao javno dobro, na svakom koraku se apsolutno zna sve, prokomentariše se sve i nažalost to nije tako samo u Bosni već u većini. Danas više nije vijest da je pas ujeo čovjeka nego da je čovjek ujeo psa. Tako da, sve nas vesele tako ti neki detalji koji su zapravo nekada bili jako strani, ali ne možemo se boriti protiv toga ni uticati na to. Moramo biti što prizemniji, raditi svoj posao što profesionalnije, saživiti se s ljudima koji su ovdje veliki zaljubljenici u ovaj klub” – kaže Zekić.
Priča o specifičnosti kluba i grada je priča koja vodi ka najvećem ligaškom i gradskom derbiju u BiH koji je trenutni trener Sarajeva kratko prokomentarisao.
“Sarajevo je jako specifičan i poseban klub. Rivalstvo između Sarajeva i Željezničara je poznato svuda u svijetu i glavni grad Bosne i Hercegovine itekako treba biti ponosan na to i to je jedna zaista fantastična stvar. Kada bi uspjeli svi u svom domenu posla dići to na jednu veću razinu, veću dinamiku i veću pozitivu mislim da bi ljudi još više uživali u tome. Nevjerovatno je koliko ljudi ovdje vole fudbal i to se vidi po ovim prvim kolima i po posjećenosti i u evropskim utakmicama. Kada gledam tu Evropu najviše mi je žao što nismo prošli taj Spartak da odigramo još koju utakmicu pred ovakvom atmosferom” – priznao je hrvatski stručnjak.
Sarajevo je odlično započelo svoj evropski put koji se nažalost završio u Trnavi. Predviđali su svi pobjedu Bordo tima koji je imao zaista veliki broj šansi, ali lopta kao da nije htjela u protivnički gol.
“Falilo je sreće u fudbalskoj ulozi. Kada prođete sve segmente u 90 minuta, pripremnim utakmicama i nakon toga sve se to stavlja pod jedan zajednički naziv, a to je kvaliteta u datom trenutku. Mi nažalost nismo imali raspoloženog pojedinca ili više njih za postizanje pogotoka. To ne znači da govorim da su oni bili loši, bili su fantastični, ali jednostavno nije htjela lopta u gol. Vidite, napadačima treba najviše vremena da uđu u formu jer to zavisi i od specifičnosti njihovog organizma i neki igrači dolaze brže u neke detalje, neki sporije ali ne bi ni bilo normalno da su oni sad u top izdanju.
Iako mi je zaista žao što nije ušla neka lopta od neke grbe jer mislim da smo to zaslužili. Prije ovih utakmica imali smo Aktobe i bilo mi je zadovoljstvo voditi ekipu sa takvom energijom i takvim htijenjem. Utakmica protiv Spartaka je ono što mi malo smeta i što bih želio da promijenim je taj naš mentalitet. Mi smo i u Trnavi ušli dobro u utakmicu, dobili smo dol i nakon toga smo postali melanholični i čini mi se da smo prelako pali. Da li je to do energije ili zbog toliko utakmica u kratko vrijeme ili zbor perioda priprema sve ćemo to saznati u budućnosti” – kazao je on.
Dodao je da na takvim stvarima sa ekipom radi od prvog dana.
“Jednostavno ne bih volio da se neke stvari dešavaju jer utakmica traje 90 minuta i to pričam iz dana u dan. Koncentracija se postiže radom na treninzima, kao i samopouzdanje i to se dalje gradi kroz utakmice. Moramo biti jedan drugome od pomoći, ja ovdje sa strane i kao što je publika na pomoći, nekad nije, ali sve je to sastavni dio fudbala. Oni sebe moraju međusobno podupirati, bolja je pozitivnija komunikacija unutar ekipe”.
Sarajevo je pobjedom otvorilo početak nove sezone Premijer lige BiH. Rezultat na poluvremenu je iznosio 1:1, ono što nas je zanimalo jeste kako je trener Zekić motivirao igrače na pauzi.
“Ne mogu reći da sam bio nezadovoljan prvim poluvremenom. Bilo je toliko praznog hoda, prekida korištenje VAR-a u dvije situacije, pa je dvaputa njihov golman ležao na terenu po dvije, tri minute i jako malo je tu bilo dinamike i efektivne igre. U svemu tome smo uspjeli stvoriti određeni broj prilika, ali smo ih opet promašili. Šta im kažem? Pa nekad prije dok sam bio mlađi znao sam razbijati i svašta neštо, a sada pokuшavam biti što prizemniji, konkretniji i ukazati na detalje koje možemo bolje iskoristiti i naravno ako procijenim da je u tom trenutku potrebна promjena u igraču ili sistemu moram reagovati, ali sve to treba pripremati kroz sedmicu.
Reakcije… imate dana kada ljudi dođu malo pospani, neko malo sa svojom filozofijom, problemima i kad to istjeramo iz njihovih glava prvo i osnovno što mora biti je velika motivacija za rad, učenje i dizanje iz trenutka u trenutak. Isto tako, ako igrate svake dvije sedmice na Koševu ili te gostujuće utakmice moramo pokazati nešto tim ljudima koji su došli na stadion, da ipak odu sa nekim emocijama. Ponekad je i negativna emocija dobra je jednostavno dođeš kući, kreneš spavati i onda ti se neke slike prikažu i onda te i to može izvesti na pravi put. Bitno je da se ne odustaje kada dođu prve prepreke.
Zoran Zekić je slovio za igrača koji je bio temperamentan i pravi lider na terenu, a jedan takav igrač je potreban svakoj svlačionici.
“E sad što se tiče karaktera mi smo nekad bili dosta zeznutiji karakteri i to je bio plod našeg odgoja, borbe, bilo je puno teže doći do nekih stvari u životu, a i manje više smo provodili vrijeme na ulici. Tako da u kući dobiješ osnovni odgoj, ali vani si se morao izgraditi i boriti sam za sebe. Danas, ne samo u Sarajevu, nego uopšteno ta liderska crta je nešto što nam fali. Ne moraš ti biti lider da vičeš, jednostavno da svojim postupcima iz dana u dan i na utakmici to postaješ. S druge strane, svi su nekako prefini i rijetko kad se ko posvađa na treningu. Ja brzo zavolim svoje igrače. Fudbal nije lak život, ni život nije ponekad lak, ali treba u njemu uživati i treba dati malo više emocije” – objasnio je Zoran Zekić.
Da li je prelazni rok za Sarajevo završen?
“Svi me to pitaju, rekao sam već na prvom danu predstavljanja da smo napravili neku konturu i da pokušamo napraviti od Sarajeva da se zna hijerarhija. Ja jednostavno u razgovoru sa sportskim direktorom i gazdom razgovaram o tome koji nam profili trebaju i šta nam još fali da bi bili bolji. O imenima ja ne elementiram previše, jednostavno dobijem to što hoći, pogledam nekoliko igrača i vidimo da li je to moguće ili nije. Nekada se i neki igrači brzo zasite nekih stvari, bude im prefino, a i ne znaju da im je prefino, nekada se neko ne snađe u nekom klubu i sve su to detalji na koje morate obratiti pažnju. Ne odlučuje uvijek kvaliteta jer na kraju krajeva sve ovo o čemu pričamo bez karaktera to je teško” – odgovorio je trener Sarajeva.
Kao veliko pojačanje za FK Sarajevo pominjao se Robert Mudražija koji je zajedno sa Harisom Hajradinovićem i Mirkom Marićem bio jako važan za trenera Zorana Zekića u Osijeku.
“Nemojte me dirati u bolnu tačku. To je bilo u mojoj četvrtoj godini mandata u Osijeku, igrali smo fantastičan fudbal i mogu slobodno reći na krilima njih trojice. Mudražija je igrač koji je sa mnom prošao apsolutno sve. Uzeli smo ga u Osijek kada je imao 18 godina bez ikakvog iskustva, bez kvalitetne sezone iza sebe i kada je došao na pripreme bio je peti ili šesti vezni igrač i izborio se za svoje mjesto. To je ono što njega krasi, ima nevjerovatnu energiju, uporan je i kada imaš takvog igrača on i druge povuče. Kad neko sa takvom energijom dođe na trening to puno znači meni kao treneru i saigračima.
Nažalost, teško da će išta biti od Mudražije, nismo ulazili u neke razgovore jer je to preskupa priča. Osim ako se nešto ne desi do kraja prelaznog roka i Lokomotiva ne nađe to što bi htjela za njega. To će biti otvoreno, ja se opet nadam da ću naći nekog. Nisam trener koji voli da kuka i traži stalno igrače. Nadam se da ću i kroz ovaj proces izjedriti jednog ili dvojicu iz akademije i to mi je velika želja. Ima zaista puno zanimljivih igrača, da nekog ne zaboravim nabrojati, uz sve to i proces igre svaki dobar karakter je dobrodošao” – iskren je Zekić.
Akademija FK Sarajevo radi odličan posao, a dobar primjer za to je i bivši igrač Bordo tima Muhamed Buljubašić koji je prije nekoliko dana potpisao za turski Rizespor.
“Nažalost sa Muhamedom sam proveo jako malo vremena, zatekao sam ga povrijeđenog, ušao je u proces rada i onda se nažalost opet povrijedio. Desilo se to, ne preko noći, trajali su razgovori, ali jako brzo se taj konačni dio odvio. Ja njemu naravno želim svu sreću jer je fantastičan dečko, profesionalac, odličan igrač i uopšte ne sumnjam u njega. Klub je tu našao svoj interes, ja bih naravno kao trener volio da je ostao tu još barem pola godine ili godinu dana, ali sve je to život. Tako da, mislim da će akademija biti još puno bolja. Kada pričamo o igračima, Sarajevo već ima dobre uslove i mislim da je to za akademiju fantastično”.
Istakao je kako nije bilo puno vremena otkako je došao u Sarajevo.
“U periodizaciji moram raditi mikrocikluse i makrocikluse, ali stvarno poslije ove Evrope nisam imao puno vremena za razmišljanje. Općenito nisam imao puno vremena otkako sam došao u Sarajevo. Sve se brzo izdešavalo pripreme, odlasci i dolasci igrača, selektivni proces i gledajte znamo svi da trebamo ići ka najvećim ciljevima i individualno i kolektivno kao klub. Prvog dana sam rekao da ne želim davati nikakva velika obećanja ni velike riječi. Čovjek sniva, a onaj gore mu se smije. Imamo jako bitnu utakmicu protiv Sloge Meridian koju sam gledao i koju zaista poštujem po svemu onome što sam vidio i što sam čuo. Poštujem svakog protivnika u BiH i pokušavam to dati igračim do znanja, iako bi to oni trebali znati bolje od mene jer imaju iskustvo u ligi” – otkrio je Zekić.
Jedna zanimljiva situacija desila se na zapadnoj tribini stadiona Grbavica odakle je Zoran Zekić pratio utakmicu između Željezničara i Širokog Brijega.
“Meni je to sve bilo jako simpatično, obožavam mlade ljude posebno kada su voljni za rad i kada su veseli i obični. Sada se to desilo na Grbavici i bio je pomalo neobično da dijete dođe u dresu Željezničara, naravno da ja nemam problem s tim, i da želi da se uslikamo. Mislim da roditelju nije bilo previše drago da se njegov sin slika sa mnom, ali uspio je napraviti fotografiju iako mu se ruka malo tresla. To su sve specifičnosti ovog grada na šta trebamo biti ponosni i to održavati. Naravno da nekada bude tenzija ali sve je to dio igre dok se drži u normalnim okolnostima. Rivalitet je velik i to je bogatstvo ovog grada. Igraš tri utakmice sa Željom godišnje i imaš još 30 drugih i ima tu još puno zamki” – objasnio je on.
U roku od godinu dana izboriti opstanak i već naredne igrati Evropu je zaista velika stvar i odlično odrađen posao u Osijeku za Zekića.
“Četiri godine sam bio u Maksimiru gdje smo iz treće lige ušli u drugu i onda iz druge u prvu. Nakon toga sam bio u Šerifu i šef škole i prve ekipe, osvojio sam prvenstvo i kup. Došao je Osijek te 2015. godine u zaista nimalo laganoj situaciji. Zatekli smo ekipu na pretposljednjoj poziciji i onda slijede ti mjeseci bez perspektive, novaca, bez ikakve pozitive i to je zapravo dio na koji sam ja najponosniji na tih osam, devet mjeseci u klubu koji smo izvukli nas trojica ljudi u klubu sa gradonačelnikom Ivicom Vrkićem.
Ne znam odakle je crpio volju i sve i vjerovatno da nisu došli ovi ljudi iz Mađarske ne znam kako bi se klub održao. Nakon tog perioda došlo je tranzicijsko razdoblje, te godine smo ostali u ligi, poslije toga izborili Evropu i u roku od godinu dana si izborio i opstanak i da za godinu dana igraš evropske utakmice i možete zamisliti kakva je to bila transformacija” – ispričao je Zekić.
Podijelio je sa nama bivši trener Osijeka i jednu anegdotu koju sa dogodila u vrijeme kada su igrali evropske utakmice.
“Kada vam kažem jednu anegdotu kada smo malo ‘potjerali’ Evropu, došao je jedan čovjek iz kluba i rekao mi daj molim te da ispadnemo jer nisu imali ljudske resusrse za organizaciju tih utakmica. To je bilo više u šali, ali i pomalo ozbiljno. Bilo je lijepo, specifično je kada radiš u svom gradu među svojim ljudima i malo te više deru te emocije. Prelijep jedan odnos, ja sam najdugovječniji trener u istoriji Osijeka i svi skupa u klubu smo napravili sve zajedno. Imali smo odličnu struktura kluba, podršku, fantastičnog sportskog direktora Alena Petrovića s kojim sam ja zajedno pronašao na desetke mladih igrača koji su iz ničega došli kod nas. Klub je puno napredovao i ostvario transfere u vrijednosti od 40-50 miliona evra u roku od pet godina. To su zaista detalji koji su za respekt i sve je to lijepo za mene, lijepa sjećanja, ali sada mi je Sarajevo u fokusu i nadamo se da ćemo se svi veseliti skupa” – rekao je Zekić.
Istorijska noć za Osijek je bila izbacivanje PSV-a i pobjeda na stadionu „Gradski vrt“. To je bila utakmica za koju je živio cijeli grad.
“To je bilo godinu dana nakon što smo izborili opstanak. Odeš tamo u Ajnhoven, pobijediš 1:0 i onda svi kažu pa dobro to je slučajno, tek su na početku sezone, iako smo i mi bili. Revanš u Osijeku gdje smo opet bili ravnopravni i gdje smo opet pobijedili. Cijeli grad je živio za taj uspjeh i to je bila takva sinergija između navijača, uprave kluba, između nas i jednostavno niko nije razmišljao da igramo protiv PSV-a. Tek kad odeš tamo, prođeš hodnikom vidiš kakvi su igrači igrali Romario, Ronaldo i vidiš masu igrača za koje si i zaboravio. Lijepa je to stvar, najspecifičnije od svega toga je bilo kad su došli igrači PSV-a zajedno sa stožerom na stadion, tad smo igrali na Gradskom vrtu koji je izgledao kao golubinjak sa izmetom od golubova, onako sve zastarjelo i oni su bili u šoku, možda ih je i to šokiralo pa su ispali” – rekao je kroz osmijeh bivši trener Osijeka.
Za sami kraj razgovora za naš portal Zoran Zekić je poslao poruku svim navijačima FK Sarajevo.
“Ovi ljudi ovdje prate fudbal 60-70 godina, ljudi znaju igru, nekad su objektivni, a nekad nisu i nema tu nekih poruka i tajni i ja ću se truditi sa svojim stožerom i igračima da budemo što pošteniji u ovom odnosu i da oni osjete u svakoj utakmici da smo mi na 200% što se toga tiče. Mislim da to ne bi trebalo biti upitno. Naše znanje će nekad biti na boljoj, a nekad na lošijoj razini to je isto tako normalno. Bilo je dosta turbulencija između odnosa navijača i kluba i ja se zaista nadam da je sada došao trenutak da svi zajedno pušemo u jednom smjeru. Opet govorim, kada dođu teški trenuci da prije svega podrže igrače jer to je živa materija tako da neki igrači mogu igrati pod pritiskom neki ne mogu iako to nije problem navijača jer ako ne možeš igrati pod pritiskom onda ne igraš u Sarajevu, igraš negdje drugo i opet si sve probleme riješio. Ukratko, zaista se nadam zajedničkoj sinergiji, da imamo zajednički cilj, da što više uživamo u nogometu i da na kraju dođemo do ciljeva koje svi želimo”.
