Legendarni košarkaš Toni Kukoč govorio je o nedavnoj smrti Gorana Sobina i o tome koliko mu je on značio, prenosi “Slobodna Dalmacija”.
Goran Sobin, kojeg navijači Jugoplastike pamte kao centra koji je u najbitnijim utakmicama znao zablistati iz drugog plana, iznenada je preminuo u 59. godini od posljedica srčanog udara.
Njegov odlazak teško je pao svim ljubiteljima košarke, a ponajviše Toniju Kukoču.
“Strašno. Može li mi iko objasniti zašto samo dobri ljudi odlaze? Na stranu sve ostalo, košarka, ali Sobin je bio baš duša od čovjeka” – teškim glasom je rekao Kukoč pa dodao:
“Kao da sam imao neki ružan predosjećaj. Nisam mogao spavati i oko tri sata ujutro (po lokalnom vremenu) sam se digao i otišao sam pogledati mobitel, kad vidim da mi je došlo nekoliko poruka. Pišu mi svi slično: ‘Jesi li čuo za Sobina?’. Ostao sam šokiran. Zove me poslije Dino, plače on, meni suze na oči… A baš smo se na proljeće našli, Dino, Peras, on i ja. Pričali smo, zezali smo se, smijali…”.
Kukoč je istakao da su se Sobin i on poznavali i prije košarke koja ih je dodatno zbližila.
“Znao sam ga još kad sam bio dijete. Sobin je s mojom sestrom Sandrom išao u osnovnu školu, u ‘Zlate Šegvić’. Oni su bili četiri godine stariji. Znao sam već tada da igra košarku. Kasnije, u karijeri to je bio saigrač kakvog samo poželjeti možeš. Ali to što je bio borben, srčan, odličan igrač nije bilo ništa naspram tome kakav je bio kao osoba”.
Govorio je i u vremenu u Jugoplastici, a sjećanja su sama navirala.
“Uvijek ću pamtiti kada smo u vrijeme Jugoplastike išli svi u njega u Kaštela. Išli smo u ribe, izvaditi mreže, a onda smo poslije kod njega pekli tu ribu, on ju je spremao. Bila je prava fešta. Sad to mogu reći bila su to pijana posla. Jedva smo poslije došli kući. Trebalo mi je kasnije dva dana da dođem sebi” – prisjećao se Kukoč pa nastavio:
“A kada smo se jednom vraćali s gostovanja, kad smo se vozili po osam-devet sati autobusom iz Ljubljane po ondašnjim jugoslovenskim cestama koje su bile kakve su bile, gledali smo film koji se zvao ‘Rollerball’. Glumio je Džejms Kan, a glavni lik Džonatan se bavio sportom koji se tako zove, u kojem se igrači ‘skejtaju’. Mi smo svi već bili nikakvi od umora, utakmice, puta. A onda je Sobin počeo glumiti da ‘skejta’ s jednog na drugi kraj autobusa, gore-dolje. Na kraju je digao cijeli autobus, svi smo mu vikali: ‘Džonatan, Džonatan!’ (baš kao i na kraju filma glavnom junaku navijači). Tužan sam, ali lijepo se sjetiti ovih nekih naših stvari. Bože moj ima li pravde? Ovako dobri ljudi…”.
