MeridianSportBH vam donosi taktički analizu utakmice između Radnika i Veleža koja je završena bez pobjednika i golova.
Prema nekom nepisanom pravilu kakvih u fudbalu ima mnogo i koja su u praksi teško objašnjiva, može se pronaći jedno koje govori o tome kako u svakoj ligi mora postojati jedan tim koji ne odgovara drugom bez obzira na situaciju na tabeli, trenutnu formu ili kvalitet.
U posljednjih nekoliko sezona u slučaju Veleža je to Radnik.
Za dokaz takve tvrdnje mogu se pogledati rezultati između ove dvije ekipe u zadnje tri godine. U povratničkoj 2019/20 Velež je u u dvije utakmice protiv ovog protivnika dobio jednu i to na gostujućem terenu. Onda je u veoma uspješnoj prethodnoj sezoni u tri odigrane utakmice protiv Radnika ostvario samo jednu pobjedu dok su ostala dva susreta završena neriješenim rezultatom što znači da su Rođeni izgubili čak četiri boda s kojima bi sasvim sigurno do kraja prvenstva vodili veliku borbu za titulu.
Isti trend je nastavljen i tokom ove godine. Prije utakmice ovog kola, Velež i Radnik su odigrali dva meča i ni u jednom Rođeni nisu uspjeli pobijediti. Na početku prvenstva je osvojen bod u Bijeljini pri samom kraju kada je za izjedančenje pogodio Dženan Zajmović. Crveni su veći dio vremena proveli u rezultatskom zaostatku slično kao i u posljednjoj utakmici u Mostaru koju su na kraju ipak izgubili. Upravo poslije nje je Feđa Dudić ponudio ostavku koja je kasnije odbijena, Rođeni su bili u ogromnoj krizi i taj poraz je dodatno zakomplikovao situaciju.
Od tog neugodnog poraza je prošlo nekoliko mjeseci i stvari su pred ovaj meč bile potpuno drugačije. Velež je u polufinalu Kupa sa izglednim šansama da se uskoro i zvanično plasira u finale što bi bio spas prilično loše sezone u Premijer ligi. Vrlo vjerovatno je svima jasno da preko prvenstva Rođeni ne mogu u Evropu, trenutno su u sredini tabele pa onda nije iznenađenje da je polovina prvotimaca utakmicu protiv Radnika započela na klupi.
U početnom sastavu nije bilo Samira Radovca, Denisa Zvonića i Brandaa dok Mehmed Ćosić i Nermin Haskić nisu ni otputovali u Bijeljinu. Dudić je na posegnuo za starim i isprobanim receptom, postavio je ekipu u 1-4-4-2 sistem sa rombom na sredini terena i sa takvom odlukom je možda iznenadio Velibora Đurića koji se od prve minute odlučio prepustiti posjed i postaviti se u srednji blok u klasičnih 1-4-2-3-1. Fokus igre Veleža je bio stavljen na lijevu stranu, čak 42 napada su Crveni kreirali na tom dijelu tom dijelu terena vrlo vjerovatno zbog činjenice da je na desnom beku zaigrao Alen Dejanović kojem to nije prirodna pozicija i koji je morao stajati nisko jer je nasuprot sebe imao nezgodnog Kenana Šarića.
No, Rođeni su i sa takvom postavkom uspjeli na pravi način slijediti plan u kojem su glavnu ulogu dobili Zajmović, Dino Hasanović i Slaviša Radović. Pošto je Radnik usmjeravao zadnju liniju Veleža da izgradnju iz svoje trećine počinju preko Adina Bajrića on je često dugom loptom tražio Zajmovića koji bi okrenut leđima od protivničkog gola proslijeđivao loptu prema saigračima, što bi bio okidač za Radovića da započne ofanzivnu kretnju i prenese loptu u zadnju trećinu.
U ovom slučaju je Omar Pršeš dijagonalom tražio Zajmovića koji je pobjegao protivničkom stoperu i izvukao se na lijevo krilo, Hasanović je ušao u slobodan prostor između veznih igrača Radnika te se ponudio za dodavanje, a Radović je prepoznao situaciju i napao dubinu iza leđa odbrane te je ubrzo nakon ovoga uslijedila velika šansa za Velež.
Uostalom, Mostarci su bili konkretniji tokom većeg dijela utakmice, kreirali su izgledne prilike, 38 puta su ušli u posljednju trećinu i samo je golman Radnika Azir Muminović sa sedam odbrana zaslužan zašto Rođeni nisu mogli postići pogodak. Činjenica jeste da je Velež bio bolja ekipa, sistem je funkcionirao prilično dobro pogotovo na sredini gdje su imali brojčanu nadmoć nad protivnikom i u ofanzivi, ali i u defanzivi. Njihova kompaktna struktura je omogućila da Pršeš ima dovoljno vremena na lopti, da Zajmović i Demir Peco okupiraju stopere Radnika i tako stvaraju prostor između linija za Nemanju Anđušića.
Biljeljinci su imali probleme u izgradnji napada baš zbog defanzivne strukture Veleža koja nije dopuštala veznom redu protivnika da se nametne u igri. Radnik je većinu svojih napada bazirao na lijevom i desnom boku gdje su pokušali iskoristiti manu sistema sa rombom u sredini, ali u tome nisu u potpunosti uspjeli jer su veznjaci Crvenih odlično zatvarali linije dodavanja te nisu dopuštali kreiranje brojčane nadmoći na krilima.
Peco i Zajmović su postavljeni tako da ne dopuštaju dodavanje prema sredini, Anđušić je blizu Jovana Blagojevića spreman da brzo iskoči u pritisak, Hasanović i Edo Vehabović su spremni za pritisak na bekove, a Pršeš u svojoj sjeni ostavlja Ivana Đorića. Radnik nema druge opcije nego dugom loptom tražiti Antu Živkovića u napadu.
Velež je pokazao da i u dosta izmiješanom sastavu može odigrati pristojnu utakmicu, a fenomenalna partija Muminovića na golu Bijeljinaca je spriječila da dobro izdanje krunišu sa bodovima.
No, najvažnije za njih jeste da su odmorili ključne igrače pred nastavak sezone i bitnu utakmicu u okviru polufinala protiv Tuzle sitija u srijedu nakon koje bi i definitivno osigurali finale. Dojam jeste da je Radnik zadovoljan sa osvojenim bodom budući da su veći dio utakmice odigrali oprezno sa ciljem da prije svega odbrane svoj gol.
U tome su uspjeli i još jednom dokazali da su Veležu postali veoma nezgodan protivnik i na domaćem terenu i u Mostaru.
Autor: Enej Bruck
