Sarajevo je u okviru 29. kola Premijer lige Bosne i Hercegovine na Koševu minimalnim rezultatom savladalo Radnik iz Bijeljine.
Igrala se dvadeseta minuta susreta, Radnik se oslobodio pritiska i počeo ozbiljno prijetiti domaćinu, a zvižduci nezadovoljnih navijača postajali su sve glasniji. Da stvari budu još gore, bordo tim je u tom periodu izgledao prilično loše, pogrešna dodavanja su bila sve češća, a ulazak u završnu trećinu ogroman problem. Sarajevo je upalo u crnu rupu iz koje je ponekada teško pronaći jednostavan izlaz bez obzira na kvalitet ekipe s druge strane.
No, zvižduci nisu bili vezani samo uz dešavanja na terenu na toj utakmici, oni su posljedica frustracije nakupljenje tokom posljednjih mjesec dana. Sarajevo je izgubilo tri derbija što je dovelo do toga da je borba za izlazak u evropska takmičenja kroz prvenstvo izgubljena, a kada se povežu tri poraza uz poprilično blijedu igru onda je sasvim jasno da će svaki sljedeći kiks prouzrokovati još više napetosti i neminovne turbulencije u klubu, ali i oko njega.
A Sarajevo to jučer nije smjelo dozvoliti iz jednog jednostavnog razloga. Osvajanje trofeja u Kupu BiH je jedina šansa da se spasi sezona i da se na kraju izbori nastup u Evropi, a to finale protiv Veleža je sve bliže i nastavak niza negativnih rezultata bi potpuno uništilo ionako poljuljano samopouzdanje ekipe. Uz to, Radnik je nastojao da neporažen napusti Koševo budući da su još uvijek u grčevitoj borbi za ostanak u najvišem rangu.
Aleksandar Vasoski se odlučio na jednostavan i već isproban recept pa je u nedostatku Danijela Avramovskog njegovo mjesto zauzeo Rifet Kapić, a izostankom Dala Varešanovića je Hamza Čataković postavljen odmah iza Dražena Bagarića. U sistemu 1-4-2-3-1 Kapić je prema početnoj postavci postavljen na desnom krilu, no, on je trebao ulaziti prema sredini odnosno u međuprostor i između dvije linije Radnika.
I takve kretnje su rezultirale opterećivanjem protivničkog veznog reda što bi utjecalo na pozicioniranje Ivana Đorića i Jovana Blagojevića, a samim tim i na donošenje njihovih odluka. Uostalom, Kapić bi takvim pomjeranjem oslobađao prostor za Halida Šabanovića i njegovo ubacivanje iz drugog plana u posljednju trećinu.
Taj princip u igri Sarajeva je ostao isti tokom cijelog prvog poluvremena. No, iako je on poprilično jednostavan i u velikoj mjeri uigran, sve do postignutog gola je domaćin često imao problema u njegovom implementiranju na terenu. Prije svega zbog loših i nepreciznih dijagonala Andreja Đokanovića, ali i zbog solidnog pomjeranja odbrane Radnika. Međutim, kada bi bordo tim uspio dovesti loptu do Selmira Pidre onda su iz toga i kreirali najozbiljnije prilike.
U ovom slučaju su Kapić i Čataković blizu jedan drugome te su iza leđa dvojici veznjaka Radnika i Pidro je to odlično prepoznao te pronašao Čatakovića, a u nastavku akcije je Kapić sjajnom loptom pokušao pronaći Asmira Suljića iza leđa protivničke odbrane. U suštini, svaki put kada bi njih dvojica pronašli prostor u sredini i kada bi u pravo vrijeme dobili loptu, Sarajevo je ozbiljno zaprijetilo golu Azira Muminovića.
Na isti način su stigli do vođstva. Pidro je bio u posjedu lopte te sjajnim dodavanjem pronašao Kapića koji je izbacio Čatakovića i Suljića u odličnu situaciju koja je na kraju riješena pogotkom. Bordo tim je ispraznio sredinu, Blagojević se loše pozicionirao, Đorić je ostao markirati Đokanovića i Tarika Ramića što je bio okidač za Kapića da napravi kretnju prema centralnoj zoni.
I sasvim je jasno da je početni plan uspio bez obzira na pogreške prije toga princip je ostao isti i zato je Sarajevo nagrađeno. Upornost i vjera u jednu ideju donijela je pogodak koji će se kasnije ispostaviti kao veoma bitan budući da u drugom poluvremenu ekipa Vasoskog nije uspjela iskoristiti nekoliko ozbiljnih šansi iz kontranapada.
Tri teško osvojena boda protiv posljednje ekipe na tabeli mogu barem nakratko skinuti pritisak sa Sarajeva i sasvim sigurno mogu podići samopouzdanje pred gradski derbi protiv Željezničara. I to je za njih najvažnija utakmica jer bi eventualni loš rezultat i još jedan kiks u derbi utakmici potpuno uništio atmosferu pred finale za desetak dana.
Znaju to i Vasoski i njegova ekipa, ali i navijači koji su zvižducima polovinom prvog poluvremena jasno pokazali nezadovoljstvo partijama u posljednjih nekoliko utakmica. Međutim, u fudbalu se stvari brzo mijenjaju te bi pobjeda protiv gradskog rivala osigurala prijeko potreban mir.
Autor: Enej Bruck
