Rajo nije običan klub i bilo bi pogrešno promatrati ga samo kao fudbalski kolektiv.
Kada su se u junu prošle godine na stadionu “Montilivi” sastali domaćin Đirona i Rajo Valjekano bila je to odlučujuća utakmica za ulazak u Primeru. Prvi meč je Rajo izgubio te je na put u Kataloniju ekipa krenula sa zaostatkom od jednog gola, ali sa još uvijek realnim šansama za ostvarivanje glavnog cilja odnosno povratka u elitni rang.
Da situacija postane još zanimljivija, oba tima su iz Primere ispala u istoj sezoni što je bila odlična najava za ovaj dvomeč. Iako je većina stručnjaka u Španiji smatrala Đironu velikim favoritom, Rajo je furiozno krenuo u utakmicu i sa dva gola u prvom poluvremenu uspio okrenuti rezultat u svoju korist te do kraja sa velikom borbom i igračem manje izboriti promociju.
To je bila ukupno treća promocija za ekipu iz siromašne četvrti Madrida u posljednjih dvadeset godina u kojima je Rajo imao mnogo više padova nego uspona.
Osnovan u maju 1924. godine klub je veći dio vremena proveo u Segundi dok je dva puta ispadao u treći rang, ali “Los Franjirohosi” nisu odustajali ni u jednom trenutku tokom svoje nimalo lijepe istorije. No, Rajo nije običan klub i bilo bi pogrešno promatrati ga samo kao fudbalski kolektiv.
Veza između kluba i zajednice je toliko jaka da se ni jedan problem ne čini nerješivim. Četvrt Valjekas u kojoj svoje utakmica igra Rajo broji oko 300 hiljada stanovnika od kojih su većina migranti koji su se tokom godina doseljavali u siromašni dio glavnog grada. Stoga ne čudi činjenica da se ta četvrt opisuje kao vatrena i fanatična pogotovo zbog patnje koju su stanovnici osjetili tokom tridesetih i četrdesetih godina prošlog stoljeća kada je u Španiji buktio građanski rat i kada je Valjekas najviše stradao.
TRN U OKU GLAVNOM GRADU
Od tada su stanovnici iznimno blisko povezani u zajednicu koja je bila – i još uvijek jeste – trn u oku glavnom gradu. Zato su prihvatili epitet buntovnika, onih koji se bore protiv društvene nejednakosti što je jedna od glavnih ideja “Bukanerosa”, Rajove navijačke grupe koja je poznata po ljevičarskim stavovima. Promjene se u ovom dijelu grada odvijaju puno sporije nego u centru, u Valjekasu su još uvijek srušeni objekti iz rata koji se ne obnavljaju što na pravi način opisuje složeni odnos između ovog dijela i ostatka Madrida.
Fudbal stanovnicima Valjekasa omogućuje društveni izlaz iz svakodenevnice koja je prožeta konstantnom borbom protiv bogatijih i moćnijih. A ono što Rajo ove sezone uspijeva ponuditi na terenu savršeno oslikava nesalomljivi duh njegovog okruženja.
ORGANIZOVANI HAOS NA TERENU
Iako su im mnogi analitičari prije sezone predviđali grčevitu borbu za ostanak u Primeri, oni su trenutno na devetom mjestu, daleko od opasne zone i mnogo bliže mjestima koja vode u evropska takmičenja.
Poslije odlaska Paka Emeza sa klupe Raja, upražnjeno mjesto je zauzeo Andoni Iraola i trenutno kreira najnevjerovatniju evropsku priču. Sa najmanjim budžetom u ligi kojim raspolaže Rajo, dok Iraola izvlači maksimum iz ekipe, ali i iz sebe. Jedan je od najmlađih trenera u ligi, no, to mu ne smeta da na pravi način pokaže svoju trenersku filozofiju koja ide i izvan standardnih okvira. Iraola želi organzovani haos na terenu, po uzoru na Marsela Bjelsu koji ga je trenirao u baskijskom Atletiku. Fudbal mora biti fluidan sa visokim tempom uz veliku dozu hrabrosti i odlučnosti kroz cijelu utakmicu. Samo Hetafe pravi više pritisaka na protivnika od njegovog Raja dok je u segmentu osvojenih lopti bolja samo Selta iz Viga.
Rajo je u ljetnom prijelaznom roku potrošio samo četiri miliona evra, mnogo manje od nekih ekipa koje su trenutno na tabeli ispod njega. No, Iraola je vrlo vjerovatno svjestan realnosti koja spriječava Rajo da se finansijski takmiči sa mnogo bogatijim klubovima, ali mu to ne smeta da kvalitetnim radom i pozitivnom atmosferom u ekipi nadomjesti objektivne nedostatke. Rajo je vrlo često posložen u 1-4-2-3-1 sistem u kojem je najveća odgovornost na bočnim igračima. Ivan Baliu i Isi Palazon sa desne strane te Fran i Alvaro Garsija sa lijeve imaju nevjerovatnu učinkovitost i dojam je da su oni osnova na kojoj Iraola bazira svoj sistem. U napadu je za golove zadužen Falkao koji se kao slobodan igrač vratio u Španiju i već je sa pet golova dao svoj pečat na igru Raya.
RENESANSA U SJENI SUKOBA
No, renesansa koju Rajo doživljava ostaje u sjeni otvorenog sukoba na relaciji navijači-predsjednik Raul Martin Presa. “Bukanerosi” zamjeraju Presi katastrofoalno upravljanje klubom, konstantne probleme sa kupovinom sezonskih ulaznica, odbijanje bilo kakvog investiranja u poboljšanje uslova na stadionu, a Presa se nije zaustavio samo na tome i 2017. godine je klub angažovao ukrajinskog igrača Romana Zozulju, poznatog po kranje desničarskim stavovima, što je bila uvreda za navijače Raja.
Na tom Presa nije stao te je u aprilu prošle godine na stadion pozvao lidere desničarske partije “VOX”, a odmah nakon njihove posjete navijači su započeli akciju čišćenja stadiona.
I pored problema izvan terena, Rajo igra odličnu sezonu. Činjenica da su “Los Franjirohosi” prošli u polufinale Kupa Kralja prvi put od 1982. godine i da ih eventualno još tri utakmice mogu odvesti do Evrope ovu sezonu već sada čini sve stanovnike Valjekasa zadovoljnim. Oni su sretni što opet mogu gledati Rajo u borbi sa najvećim svjetskim klubovima, Ipak, Iraola i njegova ekipa se ne smiju zadovoljiti sa trenutnom situacijom. Vrlo vjerovatno će u drugom dijelu sezone uslijediti pad u igri i poneki loš rezultat, ali oni trenutno pričaju lijepu fudbalsku bajku koja čini ponosnim cijeli Valjekas.
Malena četvrt sa klubom koji prkosi sjaju i glamuru Madrida. Buntovnici sa nesalomljivim duhom i na terenu i van njega.
Piše: Enej Bruck
