Dobio je Katar domaćinstvo Svjetskog prvenstva. I to je bio zvanični početak premještanja fudbala na azijski, odnosno arapski dio azijskog kontinenta.
Infiltrirali su se Arapi u evropski fudbal mnogo ranije. Još od perioda kada je Katar ušao u Pari Sen Žermen, ili Arapi u Mančester siti. Već tada, moglo se naslutiti kuda plovi fudbalska lađa. Ne ide on ni morima ni okeanima, već po novcu.
Kao što je onomad otišla za Kinu. Međutim, kao mladi avanturista iako star dva vijeka, uvijek se vraćao kući – na “najstariji kontinent”. Nikada ipak nije bilo bojazni za njega, kao sada.
Nije bilo lako prihvatiti da najbolji u najboljim godinama odlaze i da neće biti gdje smo ih navikli gledati. Bojazan se tu probudila u navijačima, a u funkcionerima – bojazan za zaradom.
Nakon SP u Kataru, Kristijano Ronaldo je otišao u Saudijsku Arabiju i to je bilo lako za prihvatiti jer je Portugalac više nije mogao pratiti ritam najkvalitetnijeg evropskog fudbala. Ipak, cifra koju je dobio u Arabiji bila je sumanuta.
Šest mjeseci nakon njegovog odlaska – krenuo je val. I to je bio val sumnje, jer su odlazili oni koji su zarađivali najviše u Evropi i koji su bili najbolji. Nejmar, SMS, Karim Benzema, Džordan Henderson, Ruben Neveš, Fabinjo, Malkom, Aleksandar Mitrović, Ejmerik Laporta, Renan Lodi, Frenk Kesi, Rijad Marez, Musa Dembele, Engolo Kante, Kalidu Kulibali… Dug je spisak igrača koji su u posljednje vrijeme za velike cifre otišli u Saudijsku Arabiju.
Kako je bio trend sa Kinom gdje je masovna ekspanzija fudbala brzo stala – čini se da će i sa Saudijskom Arabijom. Iako je u Kini razlog bio onaj jednostavniji i lakši za prihvatiti. Ponestalo je Kinezima tada razloga za ulaganje jer se velike cifre nisu vraćale. Uveden je “salary cap” i jasno je bilo – igrači iz lige petice nisu više bili zainteresovani za odlazak u Kinu.
Tu se javio mali strah od Saudijske Arabije – jer dotok novca u Saudijskoj Arabiji neće stati tako lako. I štaviše, nije. Teče i može još više. Ali, nešto malo teže objašnjivo fudbal vuče nazad.
Henderson se poslije šest mjeseci u Saudijskoj Arabiji odrekao trogodišnjeg ugovora i svog bogatstva koje je mogao zaraditi kako bi se vratio u Evropu i igrao za posrnuli Ajaks. Jedan poziv Florentina Pereza bio je dovoljan da Benzema “izgubi razum” i posluša srce koje mu govori da se vrati u Real Madrid. I teško da ga može zaustaviti bilo šta.
Novac nije bitan za Saudijce, ali je trenutno jedini benefit koji mogu ponuditi. Ali, i on je zanimljiv na početku baš kao nova igračka malom djetetu. Ta igračka je pomalo dosadila većini zvijezda saudijske lige i njihov mahovni egzodus značiće lagani kraj.
Nebitno je rivalstvo u ovom trenutku Saudijskoj Arabiji, pa tako pokušavaju zaustaviti Benzemu na sve načine. Praktično, Francuzu je rečeno: “Ne mora Al Itihad, biraj. Može i neki drugi klub”. Bitno je samo da ostane u Saudijskoj Arabiji. Ali srce želi šta srce želi. Baš kao kod Sergeja Milinković Savića koji je već saopštio da želi povratak u Lacio.
I možda glava prevagne sada pa Benzema ili neki drugi ostanu malo duže, neki novi dođu – ali bojazni više nema. Ili, riječima Đorđa Balaševića: Džaba bilo konja vranih, po livadi razigranih, džaba bilo sata i salaša… Džaba bilo njiva plodnih, vinograda blagorodnih, džaba bilo karuca, čilaša… Kada nisam s onom koju volem, kada nisam s onom koju volem.
Na predstavljanju u Ajaksu, Henderson je rekao:
“U životu, ako želite možete to da zovete greškama ili da se kajete, ali ustvari, to su greške samo ako ništa ne naučite iz toga, a ja sam u Saudijskoj Arabiji naučio mnogo toga”.
Henderson ni za 350 hiljada funti sedmično nije želio više biti u Saudijskoj Arabiji, a nakon njega – nakon drugih sa istim nostalgijama za domom pitanje je koliko njih će prihvatiti odlazak. Murinjo je već odbio.
