Nakon nekoliko godina odsustva i promjena u evropskom fudbalu, Ajaks je ponovo zauzeo sam vrh, na ponovo sebi specifičan način.
Treneri često vole da kažu kako kada ekipa ne igra dobro, krivi su samo oni, dok kada ekipa igra kako treba, to je zasluga igrača. Često se ta floskula provlači kao odbrana trenera od neuspjeha, te ponekad i kao prisvajanje zasluga ekipe, sebi.
Jedina stvarna istina je da su za uspjeh zaslužni svi u klubu, koliko i za neuspjeh. Ipak, orkestar svira po notama dirigenta, tako fudbalski tim igra po instrukcijama trenera. Pitanja su „samo“, da li se te instrukcije mogu primjeniti na date igrače, da li postojeći igrači mogu odgovoriti postavljenim zadacima, te da li je vrijedno mijenjati sistem radi tima ili tim radi sistema.
Knjiški primjer dobrog dirigovanja, odgovarajuće filozofije kluba, trenera i građenja prepoznatljivog stila, napravio je Ajaks. „Kopljanici“ su u ovom trenutku završili grupnu fazu Lige šampiona sa maksimalnim učinkom, u grupi sa Borusijom Dortmund, Sportingom i Bešiktašom, a u osmini finala će igrati protiv Benfike.
Zasluge za taj uspjeh idu svima, ali dirigovao je jedan od najboljih trenera današnjice Erik ten Hag. Holanđanin, koji fudbal Pepa Gvardiole uklopio u svoju viziju, ubacio mu malo Jirgena Klopa i napravio sistem, koji funkcioniše bili tu David Nereš, Hakim Ziješ, Frenki de Jong ili Rajan Gravenberh ili pak neko treći.
Glup čovjek od jednog od najvećih vizionara fudbala Gvardiole neće naučiti ništa, sposoban će prepisati i pokušati najsličnije moguće kopirati, a mudar će preuzeti i prema svojim vizijama napraviti novi, svoj stil.
Ten Hag je svoj trenerski put započeo u Go Ahed Iglsima gdje ga je doveo Mark Overmas, koji je dioničarski vlasnik tog kluba. Nakon toga, dobio je posao koji je iskoristio na najbolji mogući način. U vremenu kada je Gvardiola bio na klupi Bajerna iz Minhena, Ten Hag je preuzeo kormilo drugog tima bavarskog kluba. Većina trenera u tim situacijama iskoriste individualni uspjeh igrača, znate onu: „Igra tu i tu, ja sam ga napravio u nekoj tamo drugoj ekipi“. Ukoliko pogledamo imena koja je tada Ten Hag imao u drugom timu Bajerna, uočićemo samo Pjera-Emila Hojbjerga i hrpu anonimusa.
Učivši od čovjeka koji je najbolje primjenio metod fudbala Johana Krojfa, prirodno je bilo da dio tog fudbala donese na njegovu arenu, u Amsterdam. Do tog puta, međutim, bilo je nekoliko godina čekanja.
2015. godine je preuzeo Utreht, gdje je radio istim principom kao nekoliko godina kasnije u Ajaksu. Da djeluje malo logičnije, tu je trenirao Sebastijana Alea, koji je sada udarna igla „Kopljanika“. Nakon što je Ajaks izgubio od Mančestera junajteda u finalu Lige Evrope 2017. godine, Peter Boš je otišao put Borusije Dortmund, no na klupu tima iz Amsterdama je došao Mersel Keizer. On se zadržao do zime, kada je vrijeme došlo da Ten Hag dobije trenersku palicu najvećeg holandskog kluba.
Pažnju na sebe Ajaks i Ten Hag su skrenuli već na početku, ali do kraja u sezoni kada je prvi put od 1997. godine doveo Ajaks do polufinala Lige šampiona. Tada su „Kopljanici“ izbacili Real Madrid, a mogli su i do finala da nije bilo „crnog momenta“, kada je Lukas Moura razočarao sve fudbalske ljubitelje, osim navijača „Spursa“.
Ten Hag je pokazao da nije „rob formacijama“ i njegova ekipa na terenu je često fleksibilna u zavisnosti od situacija. Često je na teren izlazio u formaciji 1-4-3-3 gdje uz dva krilna napadača u prvoj liniji napada, centralni iz sredine terena se priključuju najisturenijem. Tu poziciju ranije je zauzimao Dušan Tadić, no dovođenjem klasičnog napadača u vidu Alea, Ten Hag je proširio svoje napadačke opcije, te se sada “Kopljanici” mogu više orijentisati i na centaršuteve sa bekovskih pozicija. Takođe, Ten Hag je igrao i klasične formacije 1-4-2-3-1, te 1-4-3-2-1, takozvanu jelku.
S obzirom da je Ajaks ekipa koja godinama unazad gaji napadački stil fudbala, prirodno je za Ten Haga da voli kada je lopta u nogama njegovih fudbalera. Zbog toga, primarni defanzivni zadatak koji je Ten Hag postavio jeste agresivni presing u momentima izgubljene lopte i skraćivanje prostora u sredini terena, tjeranje na bok.
Kod pozicionih napada protivnika Ajaks ponovo teži visokom izlasku. Igrači u sredini terena imaju najteži zadatak, jer se od njih zahtjeva duboki presing i zatvaranje prostora u sredini terena. „Povećanje dužine“ terena u tim trenucima Ten Hag je pokrio nesvakidašnjim rješenjem. Jedan od štopera u fazi odbrane ulazi u sredinu terena kao treći defanzivni vezni i time zatvara prostor koji nastaje visokim izlaskom Gravenberha ili Berguisa. Tome pomažu odlični defanzivci na bekovskim pozicijama Dejli Blind ili Nikolas Taljafiko i Mazraui sužavaju prostor čuvajući napad kroz sredinu, dok se zatvara jedna bekovska strana na koju se usmjerava napad protivnika. Obično je to desna, gdje Entoni djeluje na oba pravca.
Po osvojenoj lopti Ajaks teži brzom kontranapadu, gdje su igrači uvijek blizu svojih pozicija i gdje ne postoji lutanje.
Ipak, Ajaks i Ten Hag su više od ekipa koje vole posjed i loptu u svojim nogama. Kada se ne otvori situacija za perfektan kontranapad, brzom transformacijom u sistem sa četiri defanzivca, lopta dolazi kod centralnog, koji započinje građenje akcije kratkim pasovima.
Problem sa iznošenjem lopte rješavaju Gravenberh i Blind spuštanjem Gravenberha skroz u defanzivnu liniju, čime otvara mogućnost da bivši fudbaler Mančester junajteda ukoliko on ne može, preuzme građenje napada.
Kod pozicionih napada Ajaksa najbolje se vidi sličnost Ten Haga sa Gvardiolom. Ipak, Ajaks ne drži loptu u svom posjedu zbog dominacije, već otvaranja prostora i pukotine u odbrani druge ekipe. Centralni napadač ulazi između štopera protivnika, kao i njegovi saigrači na krilnim pozicijama čime stvaraju konfuziju u odbrambenim redovima druge ekipe.
Bekovske pozicije šire u liniju sa veznim igračima, štoperi izlaze visoko na polovinu terena, dok vezni fudbaleri ulaze u „krilo napadačima“ čekajući trenutak za izvlačenje i otvaranje prostora, s jednim centralnim u sredini koji stvara trokut sa preostalih 9 igrača, čime pokrivenost terena povećavaju na više od 40 metara. U tim sitaucijama, saradnja sa trojkom iz vrha napada je najbitnija, gdje se izvlači posljednji šraf odbrane protivnika i stvara prostor za napad iz dubine.
Za tako nešto, neophodni su igrači koji su sposobni stvoriti prostor za sebe i saigrača, osjetiti ga i u pravo vrijeme ući njega.
„Naučio sam puno od Gvardiole. Njegova filozofija je senzacionalna, ono što je uradio u Barseloni, Bajernu i Mančester sitiju, napadački i atraktivni stil koji gaji donosi mu pobjede. To je struktura koji ja želim implementirati u Ajaksu“ – rekao je Ten Hag 2019. godine.
Ten Hag je u aprilu ove godine produžio saradnju sa Ajaksom do 2023. godine i tako potvrdio da je uspjeh samo stvar procesa. Ljepota ruže nije u njenom prvom proljećnom cvijetu, niti ona prestaje biti to kada dođu hladni dani.
„Kada sam produžio ugovor s Ajaksom rekao sam da imamo tim koji se može razvijati. Želimo da ‘nerviramo’ najbolje timove Evrope. Na pravom smo putu. Treba da nastavimo. U oktobru, novembru i decembru se ništa ne osvaja. Moramo da nastavimo u ovom tempu“ – kazao je Ten Hag nakon ovosezonske grupne faze Lige šampiona.
Od sezone u Ligi šampiona kada su eliminisani u polufinalu do ove, ništa se nije promijenilo. Ajaks i dalje igra jedan od najatraktivnijih fudbala, i dalje dominira nad skupljim, zvučnijim ekipama. Neki će reći da je vrijeme za novi izazov mladom stručnjaku, ali pravi orkestar i pravi dirigent treba i pravu dvoranu za svoju filharmoniju.
Piše: Marko Ivančević
