MeridianSportBH vam donosi analizu igre Mančester sitija u pobjedi protiv Čelsija.
Mančester siti u prethodnom premijerligaškom kolu minimalnim je rezultatom savladao Čelsi i time dodatno u očima javnosti povećao svoje šanse za ono u šta nas analitičari mjesecima unazad ubjeđuju – “Građani” će osvojiti svoju osmu titulu prvaka Engleske.
Ono što Gvardiolini igrači rade na terenu u najvećoj mjeri do te je mjere analizirano da se češće postavlja pitanje kako je uopšte moguće da osnovni postulati i dalje donose rezultat nego što ih se oni sami odluče primjenjivati u igri. Pep se konstantno nadopunjuje, a implementacije u igri svoje ekipe donosi kroz sitnice i najčešće kroz one situacije koje na terenu izgledaju kao puka slučajnost, ali perfekcija taktičke izvedbe u velikom broju slučajeva potvrdi da iste sa slučajnosti nemaju puno veze.
Svi prostori na terenu su samo prostori, a Mančester siti često odbija da ih posmatra kao one koji nose veću ili manju količinu rizika. Međusobna povezanost igrača, njihovo razumijevanje zahtjeva koje trebaju da ispune u svakoj od situacija i njihova oslobođenost od straha zbog pogreške u tome im uveliko pomažu.
Već u samom startu utakmice sa Čelsijem Mančester siti je pokazao po ko zna koji put ove sezone da strah ne postoji. Situaciju koju nisu kreirali na terenu, već im je nametnuta, Gvardiolini momci iskoristili su kako bi pokazali protivniku da nije baš dobra odluka da im stvara visoki pritisak, jer će oni i iz beznađa pronaći način kako da kreiraju nešto što će izgledati i te kako opasno.
Džon Stouns bio je pritisnut sa dvije strane. Jedna mu je ostavila samo jednu sekundu prostora da donese odluku i sprovede je u djelo, a druga mu je zatvorila sigurni pas ka Edersonu. Bernardo Silva koji mu je naizgled djelovao kao najlogičnije rješenje na leđima je imao dvojicu igrača i sve je djelovalo savršeno za Čelsi u tom trenutku, ali se Sitijev štoper ipak odlučio za ispucavanje lopte, što je donijelo odličnu stvar za njegov tim.
Stouns je loptu ispucao “napamet”, ako u obzir uzmemo to da prethodno nije vidio gdje se tačno na terenu nalazi Rahim Sterling, ali bismo istovremeno zanemarili činjenicu da je njegov saigrač već primijetio raniji razvoj situacije i zauzeo jedinu poziciju na terenu za koju Stouns zna da se može kreirati jedan na jedan omjer snaga u prostoru.
Stounsova lopta preletila je četvoricu igrača Čelsija, a koncentraciju igre zadržala na desnoj strani terena i on je time odradio vrhunski posao, ostavivši Sterlingu samo jedan zadatak – da izdrži duel sa Malangom Sarom i odigra povratni pas ka Rodriju.
Kretanje lopte prema Rodriju pomjerilo je koncentraciju igre na suprotnu stranu u kojoj su domaći imali tri na dva brojčani odnos snaga i samo je preostalo da španski fudbaler što brže proslijedi loptu do Kevina de Brujnea.
Antonio Ridiger je sa druge strane morao da istrči visoko i napravi smetnju De Brujneu koji je to mogao riješiti na miran način i proslijediti loptu lijevo do Žoaa Kansela, ali je s obzirom na postavku svih igrača na terenu izabrao dosta logičnije, ali i rizičnije rješenje – da okomitim dodavanjem pokuša staviti Džeka Griliša u situaciju da ispred sebe ima prostor od 40 metara i samo Kepu Arizabalagu.
Ridiger mu je svojom postavkom ipak uspio zatvoriti veću širinu prostora kroz koju bi Belgijanac mogao da uputi loptu, te je time pomogao svom saigračku Cezaru Azpilikueti da iskontroliše situaciju sa Grilišom i osvoji tu loptu, a da nije Siti bi vrlo vjerovatno već u drugoj minuti imao rezultatsku prednost.
Ukoliko ove sezone Mančester siti osvoji titulu prvaka Premijer lige, a sve osim toga iz današnje perspektive bi bilo čudo, Gvardioli će to biti četvrti put da je to uradio sa klubom, čime će izjednačiti broj osvojenih titula sa onim koje su “Građani” osvojili prije njegovog dolaska. Do sada je već izjednačio broj osvojenih Liga kupova, a u pet dosadašnjih sezona na klupi Sitija u vitrine kluba stavio je deset pehara, izgubivši pritom samo dva finala – prošlogodišnju Ligu šampiona i ovogodišnji Komjuniti šild.
U pet dosadašnjih sezona samo u dvije nije bio prvak Premijer lige. U prvoj je sezoni bio četvrti, a u sezoni 2019/20 je bio drugi. Iza sebe ima dvije istorijske sezone kada je osvajao 100 (2017/18) i 98 (2018/19) bodova, a prema analitičkim projekacijama očekuje se da bi ove sezone Mančester siti trebao da okonča sezonu sa 95 osvojenih bodova.
Siti je, između ostalog, protiv Čelsija bio dominantan na terenu zbog visokog presinga kojeg su radili. To je rezultovalo time da londonski tim uputi tek četiri udarca za 90 minuta, od čega samo jedan u okvir gola, a iz pritiska su uspjeli da postignu i pobjedonosni gol.
Primarni cilj bio je onemogućiti Čelsi da kroz pas igru napusti prvu trećinu terena, a jedan od igrača uvijek je bio zadužen i da vrši pritisak na Kepu. Do nedavno smo u fudbalu jako rijetko mogli gledati kako igrači prave pritisak na golmana jer jedno tačno dodavanje čuvara mreže u toj situaciji stvaralo bi brojčanu prednost njegovog tima, ali se taj trend promijenio sve većim učešćem i poboljšavanjem tehnike igre nogom kod golmana.
Mančester siti je zbog toga koristio svaku od situacija u kojoj su mogli dodavanja igrača posljednje linije Čelsijeve odbrane usmjeriti ka Kepi, a iz jednog takvog djelovanja na terenu su postigli i pogodak. Silva nije dopustio Markosu Alonsu da potraži bilo koje drugo rješenje po prijemu loptu, osim da odigra povratni pas za Tijaga Silvu, a brzina njegovog pritiska na igrača onemogućila je Čelsiju da napad odigra koristeći pozicionu strukturu koja je bila pripremana, pa se Sar brzo morao vratiti ka nazad.
Sarov trk unazad pratio je Sterling koji ga je doveo u situaciju da po prijemu lopte ima jedno jedino moguće rješenje – Kepu. Fil Foden je to iskoristio i kao obično na ovoj utakmici u kojoj je primarno on imao ulogu vršenja pritiska na Kepu stavio je Čelsijevog golmana pod pritisak. Španski golman tada je imao rješenje unutar svog vidokruga i jedno izvan njega, a kada je vidio pozicioniranje Sitijev igrača u romb oko Silve odlučio se da napamet ispuca loptu ka protivničkoj polovini.
Sitiju je tada bila bitna samo jedna stvar koja bi sve u tom napadu preusmjerila na njihovu stranu – da Ajmerik Laport osvoji skok protiv Tima Vernera, što je i uradio, te usmjerio loptu prema Rodriju koji je automatski postao mamac za Ngola Kantea. Vezni igrač Mančester sitija dovoljno dugo je čekao Francuza da mu se približi, te potom odigrao povratni pas za Kansela koji je iz prve iskoristio Kanteov izlazak i proslijedio istu do De Brujnea koji je dobio veliku količinu prostora ispred sebe.
Igrač De Brujneovih kvaliteta takvu priliku jednostavno nije mogao da propusti. Povukao je loptu kroz sredinu terena, iskoristio prostor da sebi kreira dobru poziciju za udarac i na prekrasan način pogodio dalji ugao Kepinog gola.
Gvardiolin plan je tako još jednom upalio i donio pobjedu o kojoj će se za dva mjeseca moći pričati i kao onoj vrijednoj titule, a nije uradio ništa spektakularno, niti bilo šta novo otkrio. Samo je komplikovane situacije pretvarao u jednostavne, kao što to radi kroz čitavu svoju trenersku karijeru tjerajući nas da mislimo kako radi baš suprotno od toga.
Do kraja sezone u Premijer ligi ostalo je još 15 kola, s tim da Mančester siti treba da odigra još 16 utakmica. Jedna više od toga preostala je Liverpulu koji bi se pobjedom približio Sitiju na osam bodova zaostatka i bar malo zakuhao borbu za šampionsku titulu, dok je Čelsi sa utakmicom više od “Građana”, te 12 bodova manje već izgubio realne šanse da se nadmeće.
Ukoliko vjerujete da Mančester siti može osvojiti i Ligu šampiona ove sezone, po prvi put u klupskoj istoriji, MeridianBet nudi kvotu 3.80!
Ako nemate nalog u kladionici MeridianBet, nema problema! Registrujte se OVDJE za samo par minuta i uzmite besplatno 20 KM bonusa dobrodošlice za klađenje!
Piše: Stefan Pupovac
