Ispod površine: Žozef Amoa, opasnost izvan radara

MeridianSportBH vam donosi analizu igre Žozefa Amoe, fudbalera Rudar Prijedora uz prikaz ofanzivnih akcija ekipe u kojima krilni napadač iz Gane ima ključnu ulogu. 

Četiri gola i dvije asistencije za samo 624 minute na terenu učinak je Žozefa Amoe koji je vjerovatno i najzaslužniji da povratnik u Premijer ligu Rudar Prijedor nakon devet kola danas na 12 bodova. Nekadašnji igrač slovačkog Trenčina, koji je u Prijedor stigao prošle sezone, bio je dominantna figura ideje i filozofije Nikice Milenkovića u dosadašnjem dijelu sezone, a ne treba nas iznenaditi ukoliko njegova uloga u timu ostane nepromijenjena i nakon odlaska hrvatskog stručnjaka. 

Ono što je jako bitno naglastiti kada se priča o Amoi u Rudar Prijedoru ili čak šire gledano tom istom igraču u Premijer ligi Bosne i Hercegovine je da mi kao geografski prostor nismo predodređeni da prozivedemo takvog igrača. Niz je razloga za to. Fizičke predispozicije koje takav igrač ima ne mogu proizaći iz naših genetskih kodova, dijete naših korijena ne može da naslijedi ono što je Amoa rođenjem naslijedio. I zbog toga nam je on koliko potreban, toliko i poželjan, te neophodan ukoliko želimo da gledamo fudbal drugačiji od onoga kojeg godinama unazad gledamo.

Ofanzivna trojka, a u velikom broju slučajeva i četvorka, s obzirom da je Demir Jakupović vrlo često podjednako uključen u posljednjoj trećini koliko su i Nikola Mandić, Santos Klarismario, Amoa, a biće i skoro oporavljeni Luka Kulenović ono je što Prijedorčanima daje lagodnost igranja povratničke sezone u najvišem rangu bosanskohercegovačkog fudbala.

Niz je načina na koji su ti igrači spremni napasti, te ugroziti protivnika i svaki od njih zahtjeva prilagođavanje protivnika njihovim kvalitetima, kako bi se njihovom rivalu moglo isplatiti sve ono što lakše nego protiv nekih drugih protivnika mogu da urade pred golom oponenta.

Želiš li protiv Rudara braniti dubinu, ostavićeš prostor za šut s distance. Želiš li zaustaviti te udarce s distance, trpićeš njihovu nestvarnu za naše uslove mogućnost da ti napadnu prostor iza posljednje linije. Želiš li im se nametnuti kroz posjed, svaka te izgubljena lopta može puno koštati. Sve to je ono što treneri protivničkih ekipa moraju shvatiti u pripremi utakmice, a potom izabrati ideju koju će prenijeti svojim igračima, a ne baš malo vremena trebalo je i Milenkoviću da shvati čime raspolaže, pa da onda i on kreira svoju ideju kojom će napadati protivnike. 

Milenković je za šefa stručnog štaba Rudara predstavljen početkom priprema, u junu ove godine, a od tada do prethodne reprezentativne pauze gledao je sa klupe kako njegovi igrači bez pretjerano razrađenog plana stvaraju probleme svojim protivnicima. Vidio je Amoinu prostornu inteligenciju u kasnom izjednačenju protiv Širokog Brijega, pa fantastičnu tranziciju Mandića i Amoe u Vrapčićima, poslije toga se na utakmici sa Sarajevom uvjerio kako njegova ekipa nema šta da traži kroz nametanje posjeda, a onda kada je nakon poraza od Tuzla sitija stigla reprezentativna pauza hrvatski stručnjak konačno je smislio plan. 

Plan za ugroziti protivnika podrazumijevao je učešće Jakupovića, Santosa i Mandića u svakom od tranzicionih napada koje Rudar danas kroz utakmicu čeka, a ono što bi trebalo da kruniše svaki od tih napada je Amoa, igrač koji mu je ulio najviše povjerenja, ali i za kojeg je i sam postao svjestan da je najteži za skauting od strane protivničke ekipe.

Milenkoviću je na ruku išlo i to što je Amoa bio odustan sa terena protiv Željezničara, Borca i Tuzla sitija, zbog povrede zadobijene na utakmici sa Sarajevom. Potom je fudbaler iz Gane odigrao pola sata protiv Posušja, pa poluvrijeme protiv Zrinjskog, a svako od njegovih saigrača ofanzivaca kroz te je utakmice privukao dovoljno pažnje da bi u protivničkim svlačionicama bio označen kao poprilično opasan, bez da se uopšte govorilo o Amoi.

To je Milenković iskoristio kako bi kreirao plan uvidjevši ponašanja protivničkih igrača protiv svoje ekipe, a u njemu je glavnu ulogu dao Amoi koji je im je najmanje bio pod radarom. 

Plan podrazumjeva da po prenosu lopte na protivničku polovinu Jakupović zauzima poziciju u centralnom prostoru vidokruga protivničnkih defanzivaca, od kojih je svaki prethodno opomenut na opasnost njegovog udarca s distance. Cilj Prijedorčana u toj situaciji je loptu sa tog mjesta vratiti unazad, kako bi protivnička odbrana osjetila trenutak da pomjeri liniju, ali i da štoper napravi opterećenje nad Jakupovićem koji u tom trenutku stoji sam u poziciji iz koje vrlo lako može da šutira iz okreta. 

Kada se taj, uglavnom lijevi ili bar u slučaju Leotara i Slobode, lijevi štoper aktivira i istrči naprijed sa željom da bi zaustavio Jakupovića, prostor iza njegovih leđa koristi Amoa kojem motoričke sposobnosti omogućavaju da u tom prostoru kada stekne bar jedan korak prednosti u odnosu na protivnika postane nedostižan. 

Istu tu akciju Prijedorčani su iskoristili u dvije od tri posljednje premijerligaške utakmice, dok to nije imalo smisla raditi protiv Radnika koji je protiv Rudara stajao previše nisko. Tri su bitne stavke koje je Amoa morao ispoštovati u obje te akcije koje su vodile do golova. Prva je da se pravovremeno pojavi u tom prostoru, da tu ne stigne prerano, kako se štoper od kojeg Rudar očekuje da izađe do Jakupovića ne bi odlučio da markira baš njega. Druga je da se svojim tijelom postavi u poziciju iz koje može brzo krenuti prema naprijed, a treća je da izbjegne ofsajd poziciju.  

U oba je navrata to Amoa uspjšeno uradio, što mu je donijelo asistenciju za Mandića u Trebinju, kao i gol protiv Slobode u Prijedoru. 

Skoro pa identičnu akciju, a definitivno identičan plan napada koje je Rudar primijenio u dvije utakmice neće biti lako braniti ni narednim protivnicima tima kojeg sa klupe više neće predvoditi Milenković, ukoliko ga Prijedorčani nastave korisiti u ofanzivi.

Razlog leži u tome što prijedorski tim raspolaže velikim brojem kvalitetnih pojedinaca u ofanzivi, te Amoa nije jedini od njih. Ako Santos ne bude pod pritiskom, a Milenković je želio da bude kada vraća loptu u nazad, mogao bi da se okrene i bude okomit prema golu. 

Ukoliko ne bude istrčavanja prema Jakupoviću koji uopšte neće primiti loptu, a Milenković je želio da istrčavanja bude i da on loptu ne primi, Jakupović bi mogao da dobije i primi tu loptu, pa da šutira bez bloka sa 20 metara od gola.

Ukoliko se ne bude pokrivao prostor kroz koji utrčava Mandić, a Milenković je želio da se pokriva, desiće se ono što se desilo Radniku. A to je da Mandić iskoristi svoju eksplozivnost i napadne prostor u kojem će dobiti loptu, pa onda šutirati sa manje od deset metara udaljenosti od gola. 

Sve to ukazuje samo na jedno. Milenković je Rudaru ostavio ofanzivni plan koji svakom od njegovih napadača otvara mogućnost da bude opasan, a on bi najviše želio da to bude baš Amoa, jer to za sada dokazano funkcioniše.

Jasno je i da protivnicima ovo neće biti lako braniti, osim ako nisu u stanju istrčati negativnu tranziciju sa deset igrača ili postaviti odbranu sa isto toliko na protivnički posjed. Potencijalni problem postoji samo u tome što je Milenković sada već bivši, ali suludo bi bilo od ovakvog plana kojeg igrači već razumiju odustati. 

Milenković je dokazao da jedna te ista akcija funkcioniše jednako uspješno na postavljenu odbranu, kao i na odbranu koja trči prema nazad, a takve su akcije rijetke, jako rijetke, pogotovo u Premijer ligi.

Bitno u cijeloj priči, možda više od svega, je da upravo pokazivanje takvih karakteristika koje igrači moraju da pokažu pri izvođenju na taj način koncipiranog napada svakog od njih stavlja pod radar, ne samo protivnika u pripremi utakmice, već i drugih, razvijenijih klubova, koji u tim igračima mogu vidjeti ono što mogu iskoristiti u svojim ekipama, a pozicioniranje na tržištu prodaje igrača Rudaru je svakako jedan od primarnih ciljeva, za šta im je Milenković ostavio dobru početnu poziciju. 

Rudar se u ovom trenutku nalazi na devetoj poziciji Premijer lige, ali je samo jednu pobjedu udaljen od Željezničara koji je šesti i nalazi se u gornjoj polovini tabele. Rudar je ekipa čiji mjesečni budžet na plate igrača iznosi malo više od 40 hiljada KM, što je uveliko manje od ekipa iz tog dijela rangiranja od kojeg ga dijele samo tri boda. 

Ono što je Prijedorčanima najvažnije u ovom trenutku je to što ukoliko nastave igrati na način na koji jesu borba za opstanak neće biti dio njihovih briga, a ako njihovi mladi igrači, prije svega Amoa, nastave pokazivati ono što su do sada Rudar bi mogao i te kako uprihodovati od igračkog kadra kojim trenutno raspolaže. 

Piše: Stefan Pupovac