Ivan Sesar govorio u zanimljivom intervjuu za naš portal.
Nekadašnji reprezentativac Bosne i Hercegovine Ivan Sesar govorio je za portal MeridianSportBiH o svom životnom putovanju. Igranje u različitim zemljama, kulturama, upoznavanje novih ljudi i običaja, učenje novih jezika su velike stvari koje vam ponekad odrede životni put. Upravo zbog tih stvari bivši igrač Sarajeva je dobio priliku da u nogometu ostane cijeli život.
Ljubav prema klubu u kojem počnete igrati je velika, ali kada dobijete priliku da sarađujete sa legendarnim Ćirom Blaževićem, e tu priliku sigurno nećete propustiti:
“Moj matični klub je Široki Brijeg i sa nepunih 16 godina, tačnije kao ulazni junior sam dobio priliku da idem u NK Zagreb. Moram priznati da mi je to u tom trenutku bila velika želja i naravno uz podršku moje porodice smo se odlučili za taj korak. U tom juniorskom stažu sam pokazivao kvalitet i talenat, i ljudi u klubu su to prepoznali i ponudili mi višegodišnji ugovor koji sam ja prihvatio. Moje prve pripreme sa NK Zagreb su bile pod vodstvom legendarnog trenera Ćire Blaževića. To je lijepo iskustvo kojeg se često sjetim, tih pola godine seniorskog staža bilo je pod palicom Ćire. To je zaista jedan lijep period. Imao sam čast da treniram i da provedem vrijeme sa jako dobrim igačima kao što je naš bivši reprezentativac Senijad Ibričić, već tada smo napravili zaista sjajan odnos koji traje i dan danas”.
Zahvaljujući osvojenom Superkupu u Sloveniji, Sesarove igre u kvalifikacijama za Ligu prvaka nisu ostale nezapažene i to od strane Zdravka Mamića, što je bivšeg igrača Zagreba odvelo u Lokomotivu:
“Nakon godinu dana seniorskog staža u NK Zagreb dobio sam jednu zanimljivu ponudu od Mirana Pavlina, kapitena te zlatne Slovenske generacije. On je bio tad direktor i igrač NK Koper, i ja sam tada dobio priliku da idem. Zapravo igrali smo jednu prijateljsku utakmicu između NK Zagreb i NK Koper, gdje je on mene zapazio i izrazio želju da dođem jer su pravili šampionsku ekipu. Meni je to naravno bilo zanimljivo i odlučio sam se za tu promjenu i raskinuo sam ugovor sa NK Zagreb i otišao tamo. Moram priznati da mi je to bila jedna od boljih odluka. Tada smo bili prvaci Slovenije, osvojili smo i Superkup i igrali kvalifikacije Lige prvaka.
To je bio jedan jako lijep period iza mene. Igrao sam tad i za reprezentaciju BiH U21. Tako da je to bila jedna jako uspješna godina za mene. Poslije tih dobrih igara igrali smo kvalifikacije protiv Dinama, i ispali smo u tom prvom pretkolu. Ja sam igrao jako dobro i tad me zapazio Zdravko Mamić, koji me nakon nekog vremena kontaktirao. Sjedili smo par puta i napravili dogovor za moj prelazak iz Kopra u Lokomotivu, gdje sam isto potpisao višegodišnji ugovor. Lokomotiva je opet jedno jako dobro iskustvo, ali iskreno nisam igrao tako dobro koliko se očekivalo od mene. Odnosno bila je želja da idem u Lokomotivu i ako budem igrao dobro da put nastavljam u Dinamu. Nisam bio na toj razini, bila je teška sezona u kojoj smo promijenili čak tri trenera. Nakon samo godinu dana sam sa njima raskinuo petogodišnji ugovor i išao u potragu za novim klubom”.
Postoji jedna sarajevska legenda koja kaže da ko jednom posjeti Sarajevo da će mu se svaki put vraćati sa još većom radošću. Takva situacija je bila i sa Ivanom Sesarom kojem je Sarajevo obilježilo karijeru, i kao grad i kao klub:
“Ljeto 2012.godine se desila najozbiljnija promjena u seniorskom nogometu za mene kada sam dobio priliku da igram za FK Sarajevo i to je trenutak gdje se meni mijenja život i tok moje karijere. Kada se sjetim toga nekako mi u sekundi prođe to razdoblje kroz glavu, i to je bio najupečatljiviji dio u mojoj karijeri. Nakon sezone u Sarajevu, tačnije u januaru 2013. godine se desio transfer u Tursku. Dok sam igrao za Sarajevo postao sam reprezentativac moje zemlje, napravio transfer u jednu jaku ligu i ja ću Sarajevo uvijek pamtit po dobrome i uvijek ću ga se rado sjećati. U Sarajevu sam proveo jedan jako lijep period i tu imam jako puno prijatelja. Tad je bilo ozbiljnih faca u ekipi, starijih igrača Emir Obuća je tada bio u klubu. Bio je Sedin Torlak tada kapiten ekipe, Sajid Husejinović, Asmir Suljić, Adi Adilović… S njima sam obožavao igrati, ali i provoditi vrijeme van terena. I dalje naravno pratim Premijer ligu BiH detaljno, i naravno FK Sarajevo”.
Kada osoba kao što je Safet Sušić garantuje za vas, e onda znate da radite pravu stvar:
“Postoji jedna bitna stvar koju moram reći kod oba transfera u Tursku uz mog menadžera i prijatelja Aska Idrizovića uz njegove kontakte, moram priznati da je tadašnji selektor reprezentacije Safet Sušić pomogao kod oba transfera, jer njega ljudi u Turskoj jako puno vole i cijene. Kad je praktično bila gotova stvar sa transferima preda mnom su tadašnji treneri zvali Sušića, i onda je šef Pape rekao puno pozitivnih riječi za mene i evo i ovim putem mu se zahvaljujem na tome što mi je pomogao u realizaciji tih transfera”.
Boravku u Turskoj presudio je poziv legendarnog hrvatskog igrača Aljoše Asanovića, pa budimo iskreni ko bi odbio takav poziv?!
“Sa Akishar Belediye sam potpisao trogoišnji ugovor koji je tad bio super sređen klub. U pola godine boravka u Elazigsporu sam upoznao Tursku i jezik dosta dobro savladao. Tako da sam se u Akisharu već tad osjećao kao domaći. Nakon godinu dana trener koji me doveo je otišao i došao je novi koji je sa sobom doveo igrače i više nije bilo mjesta za mene. Tada je došlo do raskida ugovora. Onda se desio jedan zanimljiv momenat kada sam dobio poziv od legendarnog Hrvatskog igrača Aljoša Asanovića koji je tada bio direktor u Slovačkoj u Dunaskoj Stredi gdje se pravila neka dobra priča. Ja sam tad dobio ugovor na dvijeipo godine, međutim i tu je došlo do raskida ugovora nakon pola godine jer nije bilo sve onako kako sam planirao. Tu sam imao jedno jako dobro iskustvo na kojem sam zahvalan, jer sam imao priliku da provodim vrijeme sa Aljošom Asanovićem, koji je ozbljna faca i koji je imao ozbiljnu karijeru. Tako da budem iskren period u Slovačkoj najviše pamtim po Aljoši Asanoviću”.
Sve lige su totalno drugačije. Toliko drugačije da ih je nemoguće i nezamislivo porediti. Naravno ključnu ulogu u svemu tome ima sam mentalitet ljudi i okruženje koje je oko vas:
“Što se može vidjeti iz priloženog ja sam promjenio dosta klubova s tim i zemalja, moram priznati da ja volim te promjene. Volim upoznati nove ljude, običaje, kulturu, novi jezik probati novu hranu, upoznati mentalitet grada i moram priznati da sam uživao u svemu tome. Razlikuju se lige dosta i ne mogu se usporediti Skandinavijski nogomet, odnosno njihov mentalitet sa Turskom, Rumunijom, BiH. Nemoguće je usporediti, jer je totalno drugačiji mentalitet ljudi, odgoj i kultura. Imao sam priliku igrati u Finskoj pola godine, i što ne bi mogao uporediti sa Rumunijom. Opet kažem sve je to nekako drugačije, ali i dosta zanimljivo”.
Možda je i neko nepisano pravilo, ali skoro svaki nogometaš se u svoj matični klub vrati kao formiran igrač. Ivan Sesar je svoj put za Široki Brijeg pronašao nakon 10 godina.
“Nakon pola godine igranja u Dunaskoj Stredi, sreo sam se u Zagrebu sa tadašnjim direktorom Širokog Brijega, Mijom Jelićem, i dogovorili smo saradnju na tri godine. Tačno nakon 10 godina sam se vratio u svoj matični klub, ali u ovom slučaju kao već odrastao i fomiran igrač”.
Povratak u matični klub je sasvim uredu ukoliko niste igrali za još neki klub u Premijer Ligi BiH. Tada su osjećanja, ali i reakcije već malo drugačije.
“Kada je došao taj trenutak da igram protiv Sarajeva i sama ta priprema za utakmicu, neka sjećanja su me vraćala na taj period u Sarajevu. Svi smo mi profesionalci, ni prvi ni zadnji, koji će igrati protiv svog bivšeg kluba i kad je počela utakmica dao sam sve od sebe da tu utakmicu dobijemo i isto tako kad sam igrao u Sarajevu dao sam sve od sebe da pobijedimo Široki Brijeg. Mislim da je to sportski i mislim da je to jedino pravedno i ispravno. Zapravo svi ti navijači i ljudi koji vole Sarajevo su me zavoljeli iz tog razloga. Što se tiče same reakcije tih navijača mislim da je to prošlo dobro, jer oni mene pamte po dobrom periodu u Sarajevu i nije bilo nekih neugodnosti”.
Navijači Sarajeva su Ivanu Sesaru oprostili Široki Brijeg, ali Želju mu sigurno nikada ne bi oprostili.
“Istina da se desio kontakt sa tadašnjim direktorom FK Željezničar i trenerom Slavkom Petrovićem. Dogovorili smo ručak na kojem smo sjedili nekoliko sati i pričali o detaljima. Moram priznati da sam dobio jako dobru finansijsku ponudu od Željezničara, koju sam naravno profesionalno saslušao. Jednostavno moj osjećaj je bio nelagodan iz razloga, jer me previše dobre stvari vežu za FK Sarajevo. Tako da glavni razlog je bio moje igranje u Sarajevu i ja zbog svojih prijatelja koji istinski vole Sarajevo i mog osjećaja nisam mogao da prihvatim tu ponudu. Tako da sam odmah sutra ujutro nazvao i zahvalio se na ponudi koju nisam mogao prihvatiti”.
Zanimljiva slučajnost za bivšeg fudbalera Širokog Brijega je ta da je iz rumunskog Juventusa prešao u finski Inter.
“Poslije dvije godine u Širokom Brijegu desio se Juventus Bukurešt. To mi je bio prelijep period u životu. Uživao sam u Rumuniji, jer su oni jako slični mentalitetom nama. Bukurešt je prelijep grad i moram piznati da sam u tom vremenu savladao i jezik jako dobro, što je najbitnije igrao sam odlično i to je zaista period kojeg se rado sjećam. U tom trenutku se desio i poziv jednog Talijana trenera u Inter Turku, i tu je bio jedan jako lijep period gdje sam iz Rumunskog ludila došao u jednu hladnu zemlju, hladnog mentaliteta u jedan lijep grad Turku. Sjećam se i treninga na -20, ali jedan jako dobar i uspješan period u samo šest mjeseci smo osvojili kup. Nakon 10 godina je klub izašao u Evropu i to je bila dobra stvar za mene jer sam osvojio trofej. Nakon dobrih igara isti trener koji me trenirao u Juventus Bukureštu je preuzeo Volontari, i opet sam se odlučio vratiti u Rumuniju”.
Ponovni povratak u Premijer ligu Bosne i Hercegovine desio se nakon pregovora sa Azmirom Husićem. Ovo je Sesaru bio treći povratak u Premijer ligu BiH.
“Nakon polusezone u Rumuniji ostvario sam kontakt sa Azmirom Husićem i nakon svih hodanja moram priznati da sam se zaželio našeg jezika, ljudi i jezika. Tako da je Tuzla City bio moj naredni klub. Moram priznati da sam u tih nepunih sezonu i po Tuzlu jako puno zavolio i stvarno je volim i uživam u Tuzli. Toliko sam bio oduševljen ljudima u Tuzli. Tako jedan jako dobar i opušten grad sa puno dobrih ljudi. Tuzla mi je i nogometno ostala u jako dobrom sjećanju, jer smo pod palicom Milenka Bošnjakovića igrali jako dobar nogomet i u jednom trenutku smo bili prvi na tabeli. Tuzlu volim, i taj period za mene je bio jako lijep”.
Norveška je bila odlična prekretnica u životu nekadašnjeg reprezentativca Bosne i Hercegovine. Uslijedio je i poziv legende Liverpula i Rome koji Ivan Sesar nije mogao odbiti. Poznanstvo sa Džon Arne Riseom mu je promjenilo život u Norveškoj.
“Odlaskom u Norvešku, koliko god sam uživao u promjenama i izvlačio maksimum iz svakog grada i države, pravio velika poznanstva i imao super saradnje u kubovima, moram priznati da me to sve umorilo i odlaskom u Norvešku u dogovoru sa porodicom sam postao manje opterećen koju ću razinu u nogometu igrati i počeo sam se pripremati za taj život poslije nogometa. Nakon polusezone sa Kvik Haldenom dobio sam poziv od Džon Arne Risea, koji je rekorder za Norvešku reprezentaciju odigrao je 110 utakmica, s druge strane odlična klupska karijera legenda Liverpula, Rome tako da sam imao priliku pola godine raditi s njim i izgradili smo jedan jako lijep odnos i još uvijek smo u kontaktu. Poznanstvo s njim mi je otvorili i mnoga vrata u Norveškoj, jer njega ljudi cijene i poštuju ipak je on to kroz svoju karijeru zaslužio. Imamo jako lijep odnos i imali smo neke planove da ga dovedemo u Bosnu i Hercegovinu i nadam se da ćemo uspjeti da ga dovedemo da bude naš gost”.
Promjene su bile česte u karijeri Ivana Sesara, ali to mu je i omogućilo da postane dio jedne velike Svjetske agencije za koju će pokrivati područje Balkana. Ova agencija već sada pažnju usmjerenu ima na Dala Varešanovića i Josipa Bendera.
“Ne bih to bio ja kada se ne bi desila neka promjena kao što se desila u januaru ove godine. Iz Norveške smo prešli u Švedsku, tačnije Malmo. Klub se zove Balkan koji igra u četvrtom rangu Švedskog nogometa. Naši ljudi iz Mostara su u upravi kluba, trener je Makedonac i ima dosta naših igrača u klubu i uživam u tome. Prelazak u Švedsku je bio i razlog mog kontakta i angažmana u jednu od jako dobrih svjetskih agecija, gdje ja sebe pripremam kad prestanem igrati nogomet da se maksimalno posvetim tome da budem fudbalski agent, jer se ne vidim kao trener. Želim da iskoristim sve te promjene kroz moju karijeru i kontakte i želim sad da sve to iskoristim. Želja ove agencije je da ja pokrivam područje Balkana, što se tiče igrača i trenera i da se pravi neka saradnja za buućnost. To je nešto u čemu se ja vidim i sretan samo što se to desilo. Za sada su pažnju ove agencije svojim odličnim partijama skrenuli Dal Varašanović i Josip Bender”.
Ne završavamo ovu priču hronološki, jer ćemo uspjehe Ivana Sesara sigurno još dugo pratiti i ispisivati. Završavamo je pričom o reprezentaciji Bosne i Hercegovine i Svjetskom prvenstvu 2012. godine na koje nas je odveo Pape.
“Period reprezentacije je nešto definitivno naljepše što se desilo u mojoj karijeri. Igre u Sarajevu nisu prošle nezapaženo i moram se opet zahvaliti selektoru Safetu Sušiću što mi je dao priliku da budem dio toga. Imao sam dva nastupa za A tim, da sam bio zdraviji i da nisam imao zdravstvenih problema sigurno da bih skupio i koji nastup više. Nije mi žao što nisam otišao na Svjetsko prvenstvo, jer je to očito moralo biti iz nekog razloga tako. Ja sam uživao u tih godinu dana, trenirao sa odličnim igračima i sretan sam što sam bio dio toga. Sve najbolje je naravno u sjećanju kada je u pitanju reprezentacija Bosne i Hercegovine”.
Pripremila: Lejla Šabanović
