Ženska košarkaška reprezentacija Bosne i Hercegovine porazom od Njemačke ostala je bez šansi za plasman na Evropsko prvenstvo čime je završen sjajan niz najuspješnijeg nacionalnog tima ove države.
Košarkašice Bosne i Hercegovine su na prethodnom Evropskom prvenstvu osvojile peto mjesto što je najbolji rezultat neke reprezentacije ove države na velikim takmičenjima. Tim plasmanom su izborile svoje mjesto u kvalifikacijama za Svjetsko prvenstvo, koje su bile uspješne i tako su izborile istorijski plasman na to takmičenje.
Paralelno s tim se veoma dobro krenulo u kvalifikacijama za Evropsko prvenstvo i onda se nakon prvenstva svijeta u Australiji sve odjednom raspalo. Nikolina Delić, Miljana Džombeta, Nikolina Elez, Džonkel Džons i Matea Tavić su odlučile da završe reprezentativnu karijeru, a već prije samog puta u Australiju ovu reprezentaciju su potresali mnogi problemi.
Prije svega zbog nedostatka finansija i da gdje su navijači skupljali sredstva da tim ode u Australiju, pored toga problemi u Košarkaškom savezu traju odavno. Država je obećavala pomoć, pa se dugo čekalo na to, Džons zbog finala WNBA lige je došla dan pred prvu utakmicu. I dok su tako ostale reprezentacije mislile samo o utakmicama i treningu, košarkašice Bosne i Hercegovine su morale misliti o drugim stvarima.
Odmah poslije toga bez već pomenutih igračica uslijedili su teški porazi od Belgije i Njemačke u kvalifikacijama za Evropsko prvenstvo i već je bilo jasno da mnogo toga ne štima. Nakon novih poraza od Sjeverne Makedonije i Njemačke selektor Goran Lojo je podnio ostavku na mjesto selektora.
“Došlo je do smjene generacija, treba proći određeno vrijeme da se nova ekipa uigra i poklope ostale stvari koje su bitne za timski uspjeh. Nažalost , neki nemaju razumijevanja, niti strpljenja, neki vrše namjerne opstrukcije i ponižavanja ženske košarkaške reprezentacije BiH u posljednje vrijeme, imaju neke druge interese o kojima ne bih u detalje” – kazao je Lojo nakon podnijete ostavke i dodao:
“Za tim nema potrebe jer unutar KSBiH postoje tijela koja će, nadam se, riješiti tu problematiku što prije zbog bolje budućnosti košarke u BiH. Razmišljao sam od odlasku već nakon svjetskog prvenstva u Australiji, ali poslije neviđenih pritisaka i opstrukcija na žensku košarkašku reprezentaciju, odlučio sam ostati i okončati ovaj ciklus. Od ničega smo došli do najvećeg uspjeha u istoriji bh. timskih sportova i to nam niko nikada neće moći osporiti”.
Sada dolazimo do glavne stvari, a to kako je Bosna i Hercegovina uspjela da upropasti svoju najveću šansu da dobije prvu selekciju koja će nastupiti na Olimpijskim igrama. Prije već pomenutog prvenstva Evrope na kom su osvojile peto mjesto, bh. košarkašice se nisu na veliko takmičenje plasirale 22 godine, a sami nacionalni tim nije postojao od 2010. do 2015. godine.
Lojo je došao u nacionalni tim 2017. godine i prvo ga je zaustavila koš razlika da ode na Evrobasket, a onda je krenuo nevjerovatni talas sjajnih košarkašica Bosne i Hercegovine. Ostvarene su pobjede nad nekim od najjačih selekcije Evrope, konačno je ženska košarka dobila zasluženu pažnju i sve je prosto išlo kako treba.
To je što je išlo kako treba je veoma neobično za Bosnu i Hercegovinu, jer obično su tu veliki problemi i oni su se vrlo brzo pojavili, ali tim je i dalje bio jači od toga. Košarkaški savez nije institucija koja se može pohvatili dobrom organizacijom, mnogi su uticaji tu s raznih strana, o čemu je najviše govorila tim menadžer tima Razija Mujanović.
“Naši problemi počinju nakon Evrobasketa. Nešto se čudno počinje dešavati s našim generalnim sekretarom Čolanom, s njegovim ponašanjem i odnosom prema nama. Pred utakmicu s Belgijom suočavamo se s neispunjenim obećanjima. Kancelarija Saveza ni nakon pet mjeseci nije isplatila zaslužene nagrade za ogroman uspjeh na Evropskom prvenstvu koje su napravile naše djevojke. Djevojke su se osjetila izdane, potcijenjene i degradirane te nisu osjetile poštovanje i htjele su da bojkotuju utakmicu protiv Belgije i sve iznesu u javnost” – istakla je Mujanović i nastavila:
“Da stvar bude kontradiktorna, u Australiju putuje 13 igračica i čak 12 dodatnih osoba! Imali smo nekoliko osoba koje su povedene iz zaista ne znam kojeg razloga. U Australiji se susrećemo s bahatim ponašanjem našeg sekretara koji pokušava da određuje ko će sjediti na klupi, često koristi psovke koje su čule i djevojke, dogovara večere s dijasporom bez konsultacija s nama i u terminu koje on odredi”.
Takođe je navela da je generalni sekretar Amer Čolan htio uticati na spisak košarkašica, te da nije htio dati tri hiljade švajcarskih franaka za taksu da se izda licenca Jovani Mandić da bi mogla nastupati za Bosnu i Hercegovinu, što je sama kasnije Mujanović uplatila.
Košarkašice Bosne i Hercegovine pobjedu nisu ostvarile od februara prošle godine kada su pobijedile na gostovanju aktuelnog olimpijskog vicešampiona Japan. Sva dešavanja su dovela do toga da se poveže devet poraza, da se Svjetskog prvenstvo završi bez pobjede, da se ostane bez plasmana na Evropsko prvenstvo.
Naravno da puno čudi to što su se mnoge košarkašice povukle iz nacionalnog tima pred šansu karijere da se ode na Olimpijske igre. Šta je bio jedan od razloga može se pretpostaviti i nakon izjave Anđele Delić koja se poslije poraza od Njemačke zahvalila onima koji su se “potrudili” da one ne dobiju: “ni simboličnih 5 KM dnevno, dok naprimjer muška seniorska selekcija i članovi stručnog štaba dnevnice uredno dobiju (što naravno i zaslužuju i tako i treba) i koji nam nisu obezbijedili ni po jednu majicu i trenerku, niti su došli da nas pozdrave… Hvala i prijatno”.
Najboljih šest reprezentacija na predstojećeg Evrobasketa, uključujući Francusku koja je domaćin Olimpijskih igara će ići u kvalifikacije za Olimpijske igre, gdje su sve evropske selekcije favoriti protiv sastava s ostalih kontinenata. To bi bila savršena prilika da Bosna i Hercegovine dobije svoj prvi nacionalni tim na Igrama, ali opšte je poznato da se ovdje uspjeh ne prašta i tako je praktično sve bačeno niz vodu.
Naravno ostaju sada neke mlađe generacije koje su vidjele da se može doći do velikih rezultata uz rad i trud, ipak te mlađe generacije su takođe vidjele da se nekad moraju nositi s više protivnika nego ostale ekipe, a ti dodatni su obično van košarkaškog terena. Sjajna prilika za novo ispisivanje istorije je propala, a do neke nove ostaje nada da će se biti dosta pametniji.
Piše: Dejan Jovičić
