Večeras od 20:45h, Virtus i Uniks će u Bolonji odigrati majstoricu polufinala Evrokupa, a pobjednik će čekirati kartu za Evroligu naredne jeseni, dok će gubitnik itekako imati za čim da žali.
Kada je Masimo Zaneti preuzeo Virtus iz Bolonje 2016. godine, apsolutni cilj je bio povratak ovog kluba na staze stare slave, a pod time se podrazumijeva ulazak u Evroligu. “Crno-bijele” je prvo trebalo vratiti u elitni rang italijanske košarke, a korak naprijed napravljen je postavljanjem Aleksandra Đorđevića za trenera kluba u martu 2019. godine. Jedan od najvećih košarkaša koje je Jugoslavija dala, igračku karijeru u Italiji je gradio u Milanu i Fortitudu, ali na klupi Virtusa je za samo par mjeseci uspio da osvoji evropski trofej i to onaj u FIBA Ligi šampiona iako su na završni turnir došli kao ekipa sa najmanje šansi po kladionicama.
Dovođenje Đorđevića je bio ključni potez za privlačenje jednog od najboljih evropskih igrača Miloša Teodosića koji je na iznenađenje svih došao u Virtus. Košarkaški virtuoz iz Valjeva je radije odabrao da još jednom sarađuje sa Đorđevićem nego da potpiše za neki evroligaški klub, a nije da nije bilo klubova koji su i javno izrazili tada želju da ga potpišu. U Bolonju je stigla još nekolicina zvučnih imena poput Stefana Markovića, Kajla Vimsa, Džulijana Gembla i Vinsa Hantera, te se otvoreno u sezonu 2019/2020 ušlo sa ambicijom da se Evrokup osvoji i tako čekira karta za najelitnije košarkaško takmičenje u Evropi.
Prethodna sezona Virtusa je bila sa promjenljivim uspjehom. Žarili su i palili u italijanskoj Seriji A gdje su u momentu prekida zbog virusa korona bili ubjedljivo prvi, ali u Evrokupu su ostali iza Partizana u top16, te je put do finala trebalo da vodi preko Monaka i Unikahe, bez prednosti domaćeg terena. Uspjeha nije bilo ni u Kupu Italije pošto su u četvrtfinalu poraženi od Venecije u utakmici na jednu loptu. Ipak, vladalo je mišljenje u javnosti da navedeni rivali u Evropi nisu na tom nivou i da bi Virtus stigao do finala i Evrolige.
Kako se ništa ne bi prepustilo slučaju, između dvije sezone su zadržani apsolutno svi nosioci igre, a potpisan je i Džoš Adams. Prava bomba je odjeknula krajem novembra prošle godine objavljivanjem da je potpisao Marko Belineli, jedan od najboljih italijanskih igrača u ovom vijeku. I bez Adamsa i Belinelija, Virtus bi važio za glavnog favorita u drugom po kvalitetu evropskom takmičenju, a sa njima se nametnulo mišljenje da je sve osim osvajanja Evrokupa potpuni debakl.
Za razliku od prethodne takmičarske godine kada je išlo kao po loju u Italiji, a kaskalo u Evropi, sada se situacija potpuno okrenula. Virtus je prvu fazu okončao sa 10-0, pobjedivši dva puta timove poput Monaka i Lokomotive, da bi onda i iz top16 izašli neporaženi u grupi sa Budućnosti, Cedevita Olimpijom i Burgom. U četvrtfinalu je “počišćen” Huventud, a dobijen je i prvi duel protiv Uniksa u polufinalu. Ipak, serija je prekinuta u Kazanju, te svih 19 uzastopnih trijumfa pada u vodu ako se izgubi danas.
Ako je prva bomba u Bolonji odjeknula 26. novembra dolaskom Belinelija, uskoro se aktivirala još jedna 7. decembra. Virtus je dan ranije izgubio od Sasarija na svom parketu u Seriji A, što je bio četvrti uzastopni poraz u domaćem takmičenju u “Segafredo areni”. Iako je u tom trenutku Virtus imao 6-0 u Evrokupu, uprava je smatrala da Đorđević ne radi dobar posao, te mu je uručen otkaz u nadi da će izazvati šok terapiju.
Do terapije nije došlo, ali do velikog šoka jeste, pošto se u upravi Virtusa nisu nadali epilogu koji će uslijediti. Nisu bili šokirani samo ljubitelji košarke u Evropi, nego i košarkaši tima iz Bolonje koji su sve do jednoga stali na stranu Đorđevića, a prvi među jednakima je bio Marković koji je na svom instagram profilu direktno prozvao rukovodstvo poručivši im da nemaju pojma o košarci. Nakon toga je iste večeri počelo da se spekuliše kako ni Teodosić ne želi ostati ukoliko Đorđević ode.
Ideja rukovodstva Virtusa je bila da ugase požar koji nije ni postojao, a umjesto toga su zapalili čitavu svlačionicu te su morali reagovati brže bolje kako bi se sezona potencijalno spasila. Održan je sastanak sa Đorđevićem dan kasnije i srpski stručnjak je prihvatio poziv da nastavi sa poslom od istih ljudi koji su ga otpustili dan ranije.
Virtus je nastavio nakon toga da niže pobjede u Evropi kao što je ranije navedeno, međutim u Italiji se forma nije previše popravila. Još jednom je Venecija bila dželat u četvrtfinalu Kupa Italije, a u Seriji A se gubilo od timova kao što su Brindizi, Breša i evroligaški Milano. Venecija je takođe savladala Virtus i u domaćem šampionatu, što potvrđuje da kontinuitet u svim takmičenjima ne postoji. Ipak, svima je jasno da ocjena sezone samo i isključivo zavisi od uspjeha u Evrokupu. Plasman u Evroligu bi značio odličnu sezonu, pa makar se ispalo i u četvrtfinalu nacionalnog prvenstva.
Tim iz Bolonje nije glatko dobio svih 19 mečeva u Evrokupu. Neposredno nakon “Đorđevićevog otkaza”, preokenuli su -19 u Monaku. U top16 fazi su kroz Ljubljanu prošli trijumfalno tek nakon produžetka i trojke Belinelija u posljednjoj sekundi koja je dovela do dodatnih pet minuta košarke. U četvrtfinalu, Huventud je vodio u oba meča u četvrtoj četvrtini, međutim Virtus je pronalazio put do konačne pobjede, baš kao i u prvom polufinalnom obračunu protiv Uniksa kada su takođe zaostajali početkom posljednjeg kvartala.
Da se Virtus nikada ne predaje, vidjelo se i u Kazanju kada su nadoknadili -18 i doveli meč u potpuni egal u posljednjoj minuti. Ipak, Đorđevića odluka da pravi faul pri rezultatu 81:81 se ispostavila kao potpuno pogrešna i serija je otišla u majstoricu. Mnogo puta ove sezone u Evropi, “crno-bijeli” iz Bolonje su izlazili kao pobjednici kada je bilo najbitnije i nadaju se da će tako biti u najvažnijem meču u posljednjih 20 godina za ovaj klub.
Mnogo novca je uloženo u ovaj projekat i ako se danas ne izbori Evroliga, pitanje je sa kakvim sredstvima će se ući u narednu sezonu i kakva je perspektiva kluba. Prvi čovjek Evrolige Đordi Bertomeu je prošle sedmice u Italiji na pitanje novinara direktno odgovorio da tim iz Bolonje sigurno neće dobiti vajldkard ukoliko preko Evrokupa ne izbori nastup u eliti. Pored 14 timova sa licencom, Evroligu će igrati još finalisti Evrokupa, kao i šampion ABA lige i najbolje plasirana ekipa VTB lige poslije CSKA.
Ipak, na tapetu nije samo sudbina Virtusa. Dugo u evropskoj košarci trenerska karijera jednog čovjeka nije stala u jednu utakmicu kao što je to slučaj sa Đorđevićem danas. Iako je skoro u svim klubovima u kojima je radio izvlačio približno rezultatskom maksimumu, u javnosti nikada nije dobio pravi kredit za to što čini, štaviše… Češće je bio potcijenjen i svaki neuspjeh je dočekan na nož, dok se uspjeh pripisivao srećnim okolnostima.
Podsjetimo, u momentu preuzimanja reprezentacije Srbije, “Orlovi” nisu bili ni na mapi najboljih evropskih selekcija, a sa Đorđevićem su već na prvom takmičenju van svih prognoza i očekivanja stigli do srebrene medalje. Dvije godine kasnije osvojena je prva olimpijska medalja još od 1996. godine, a 2017. se osvojilo srebro i na Evropskom prvenstvu, prvo nakon osam godina. Svi ti rezultati iznad očekivanja su potpuno zaboravljeni nakon neuspjeha na Svjetskom prvenstvu 2019. godine u Kini kada je Đorđević de facto smijenjen i od saveza, a i od javnosti poslije ispadanja od Argentine u četvrtfinalu.
Slična priča je bila i u klupskim angažmanima bivšeg selektora Srbije. U Bajernu je dobio otkaz nakon ispadanja u polufinalu Evrokupa od Darušafake 2018. godine, iako je tada turski tim sa klupe predvodio David Blat, a na parketu je maestralnu seriju odigrao Skoti Vilbekin. Turski tim je i u finalu eliminisao do tada neporaženu Lokomotivu Saše Obradovića.
U tom momentu, Bavarci su bili ubjedljivo prvi u domaćem šampionatu i bez ikakvih problema, novi trener Dejan Radonjić ih je odveo do šampionskog naslova i plasmana u Evroligu. Uz svo dužno poštovanje sadašnjem treneru Crvene zvezde, teško je vjerovati da u toj konstalaciji snaga isto ne bi učinio i Đorđević, koji je mjesec dana prije otkaza osvojio Kup Njemačke izbacivši Bamberg i Albu na tom putu.
Prije Bajerna, Đorđević je slično prošao i u Panatinaikosu gdje je takođe osvojio nacionalni Kup Grčke, međutim otpušten je nakon ispadanja od Baskonije u četvrtfinalu Evrolige iako atinski “Zeleni” na fajnal foru nisu bili niti jednom još od 2012. godine, a ni sastav koji su imali u sezoni 2015/2016 nije bio kapaciteta za najbolja četiri na Starom kontinentu. Istini za volju, srpski stručnjak nije bio u dobrim odnosima sa tadašnjim vlasnikom Dimitrisom Janakopulosom koji ga je okarakterisao kao najgoreg čovjeka sa kojim je ikada radio, mada poznavajući karakter Đorđevića, a i onaj Janakopulosa, nije teško zaključiti o čemu se tu radilo.
Umalo se slično desilo i u Virtusu krajem prošle godine, ali ovaj put su igrači zaštitili svog trenera, što nije karakteristično na tom nivou u evropskoj košarci, a još rjeđe se dešava da uprava promijeni mišljenje i prizna da je pogriješila. Da li je to zaista tako, reći će nam današnji meč. Ako Đorđević odvede tim u Evroligu, ispuniće očekivanja i ambicije upravljačke strukture i niko mu neće moći ništa prigovoriti. Nema nikakve dileme da će opšti stav biti da bi bilo sramota da tim sa Belinelijem i Teodosićem ne stigne do finala Evrokupa, što je uostalom i tačno, ali bilo bi potpuno pogrešno ne priznati uspjeh i treneru koji bi ih tamo odveo.
Sa druge strane, u slučaju poraza od Uniksa, teško je vjerovati da će klupska trenerska karijera Aleksandra Đorđevića postojati na ozbiljnom i potencijalnom evroligaškom nivou u budućnosti. Iz perspektive javnosti, period u Panatinaikosu i Bajernu se smatra neuspješnim iako je u datim okolnostima teško moglo više da se izvuče, međutim sa Virtusom to nije slučaj. Ekipa je zdrava i kvalitetnija od Uniksa. Poraz na domaćem terenu bi bio udarac od kojeg bi se srpski stručnjak teško oporavio, dok bi pobjeda otvorila evroligaška vrata i ko zna kakvu trenersku karijeru i uspjehe u budućnosti.
Kao što je navedeno ranije, zaista se teško sjetiti kada je jedna utakmica toliko pravila razliku u nečijoj trenerskoj karijeri kao što će to biti slučaj večeras. Đorđević ne polaže diplomski ispit i doktorsku disertaciju, za njega je ovaj ispit “biti ili ne biti”. Kroz čitav igrački period, krasila ga je aura velikog šampiona i nekoga ko ne promašuje kada se odlučuje. Pogodio je veliki broj važnih šuteva u najbitnijim trenucima, ali večeras će oružje biti glas, motivacija i taktika.
Piše: Miroslav Dragoljević
