Ukrajina je jedna od 24 reprezentacije na Evropskom prvenstvu u fudbalu.
PUT DO EVROPSKOG PRVENSTVA
Kada je Andrej Ševčenko 2016. godine imenovan za selektora Ukrajine, plan je bio da se “Žuto-plavi” domognu Svjetskog prvenstva 2018. godine u Rusiju, ali prije svega da se napravi baza za neke buduće rezultate i stvori kult reprezentacije koji se izgubio još od igračkih dana nekada velikog golgetera. Njegove prve kvalifikacije, za Mundijal u Rusiji, nisu prošle onako kako je planirano. Iznenađujuće po sve, tada je u grupi isplivao Island i ostavio iza sebe vicešampione svijeta Hrvatsku, dok je Ukrajina bila treća i tako ostala “kratka” za veliku fudbalsku smotru.
Ipak, ovaj drugi dio plana Ševčenko je ispunio. Od tada, Ukrajina je postala jedna od onih koju su svi favoriti željeli izbjeći. Bez prevelikih zvučnih imena, s “glavom i repom” nacionalni tim Ukrajinaca je dobio prepoznatljivu igru, što je veliki uspjeh nekadašnjeg napadača Milana, s obzirom da mu je posao u reprezentaciji došao kao jako mladom i neiskusnom.
U grupi sa Portugalom, Srbijom, Luksemburgom i Litvanijom, od samog starta je bilo jasno da će oni biti glavni konkurent “Orlovima” u borbi za drugo mjesto i plasman na Euro. Ipak, remijem u prvom kolu protiv Portugala u martu 2019. godine, postalo je jasno da ni Portugalci neće lako do prvog mjesta.
Nakon odličnog rezultata u Lisabonu, za Ukrajince se umalo desio šok. Gostovali su Luksemburgu i imali već upisana tri boda, što se moglo ispostaviti kao kobno po njih. Poveli su domaći, a potom i imali bod sve do treće minute nadoknade kada je Žerson Rodrigez “pogurao” Ukrajinu i autogolom im donio tri boda. To su preživjeli, a treći meč za Ukrajinu je bio prekretnica u kvalifikacijama za Evropsko prvenstvo.
Srbija je doputovala sa velikim očekivanjima u Luviv, a otišla se pet “komada” u torbi. Pogađali su za žuto-crne Viktor Cigankov, Evgen Konopljanka i Roman Jaremčuk. “Pregrmila” se potom još jedna utakmica protiv Luksemburga, a Litvanija je bila lak plijen za odličnih 13 bodova u prvih pet utakmica.
Postalo je jasno da će utakmica protiv Portugala kolo prije kraja odlučivati o prvom mjestu u grupi. U Lisabonu su osvojili bod, ali je trebalo napraviti još jedan iskorak i savladati prvaka Evrope u Kijevu. Uspjeli su u tome izabranici Ševčenka, sa dva gola u prvom poluvremenu preko Jaremčuka i Andrija Jarmolenka napravili su sebi veliku uslugu. Do kraja je Kristijano Ronaldo smanjio na 2:1, ali nisu gosti mogli ni sa igračem više u posljednjih 15 minuta ugroziti Ukrajince koji su tako kolo prije kraja osigurali prvo mjesto. Za kraj, ostali su neporaženi i na gostovanju u Beogradu, te tako završili svoj idealni put do Evropskog prvenstva.
ISTORIJA
Ukrajina se ne može pohvaliti bogatom fudbalskom istorijom, barem ne pod tim imenom. Tek poslije raspada Sovjetskog Saveza su odigrali prvu zvaničnu utakmicu. Ukrajina se nije kvalifikovala na veća takmičenja do 2005. godine, a čak tri puta je izgubila u plej-ofu. Hrvatska ih je zaustavila na putu do Mundijala 1998. godine, Slovenija na putu do Euro-a 2000., a Njemačka na putu do Mundijala 2002.
Nakon neuspjelih kvalifikacija za Evropsko prvenstvo 2004. godine, Ukrajina je na mjesto trenera postavila Olega Blohina. To se pokazalo kao dobar potez jer su se 3. septembra 2005. godine, odigrajući neriješeno s Gruzijom u Tbilisiju 1:1, kvalifikovala na Svjetsko prvenstvo u Njemačkoj 2006. godine gdje je došla do osmine finala prije poraza od Italije 3:0.
Do prvog Evropskog prvenstva Ukrajina je došla tek 2012. godine kada su zajedno sa Poljskom bili domaćini turnira. Tada nisu imali sreće na žrijebu, pošto su izvukli “grupu smrti” sa Engleskom, Francuskom i Švedskom. Sa dva gola sadašnjeg selektora Ševčenka protiv Švedske, Ukrajinci su tada upisali prvu pobjedu na Evropskim prvenstvima i osvojili jedina tri boda na tom turniru.
Nisu dugo čekali za naredno pojavljivanje na Euru, samo četiri godine. Ipak, u Francuskoj su odigrali jako loše i razočarali, s obzirom da su bili posljednji u grupi sa Njemačkom, Poljskom i Sjevernom Irskom. Uzimajući u obzir da su tri ekipe prolazile grupu, a Ukrajinci osvojili nula bodova i još gore po njih, nisu postigli nijedan pogodak.
Igrač sa najviše nastupa u dresu Ukrajine je Anatolij Timoščuk koji je odigrao 144 utakmice za nacionalni tim. Najbolji trener je Ševčenko, a rasni golgeter je postigao 48 golova. Zanimljivo da, među tri najveća poraza ukrajinske reprezentacije stoji onaj od Hrvatske iz 1995. godine, kada su “Kockasti” slavili rezultatom 4:0.
REPREZENTACIJA
Tim Andreja Ševčenka uglavnom je sastavljen od igrača iz domaćeg šampionata, gdje glavnicu čine igrači Dinama iz Kijeva. Na golu je najstariji i najiskusniji, kapiten Andrej Pjatov, golman Šahtjora. Uz njega tu je i mladi njegov imenjak Lunin iz Real Madrida.
U posljednjoj liniji sem dva igrača iz Belgije, svi nastupaju u ukrajinskoj ligi. U toj liniji tima Ševčenko ima najvećih problema, a glavne zvijezde su Oleksandr Karavaev i Mikota Matvilenko. Za razliku od odbrane, sredina terena je najveći adut Ukrajine. Nema sumnje da će se tu najviše pitati fudbaler Mančester sitija Oleksandar Zinčenko, igrač Atalante Ruslan Malinovski, ali i Jarmolenko i Konopljanka.
Njih četvorica su najveći razlog zbog kojeg je Ukrajina dominantno došla do Evropskog prvenstva. Već su pokazivali kako dobro sarađuju zajedno, tako da će na njih biti potrebno obratiti najviše pažnje. Napad je bez konkurencije rezervisan za Jaremčuka, no kako često mijenjaju formaciju, te imaju dosta fudbalera koji mogu odgovoriti na više zadataka, ne bi bilo začuđujuće da neke utakmice igraju i bez najisturenijeg igrača.
Ševčenko je nerijetko birao da igra u formaciji 4-1-4-1 i gdje bi kroz sredinu terena pokušavao da ugrozi protivnički gol. Nije mu bilo strano ni da ekipu postavi u 4-3-3 formaciji ili 3-5-2, što govori o tome koliko je Ukrajina sposobna i voljna da se prilagodi protivniku.
O TRENERU
Selektor Ukrajine je legendarni fudbaler i napadač Andrej Ševčenko. Hiljadu riječi bi bilo malo da opišu šta je sve učinio u karijeri i da se objasni njegova veličina, koja je poznata svakome ko i malo prati fudbal. Rođen je 29. septembra 1976. godine u malom mjestu zvanom Dvirkivšina u tadašnjem Sovjetskom Savezu, a današnjoj Ukrajini.
Ševčenko je još kao jako mlad 1986. godine došao u Dinamo Kijev, a za prvi tim je debitovao 1994. godine. U pobjedi Dinama nad Barselonom od 4:0, u Ligi šampiona sezone 1997/98, Ševčenko je postigao svoj prvi het-trik i tada najavio veliku karijeru koja se kasnije ostvarila. U sezoni 1998/99. Ševčenko je postigao 28 golova u svim takmičenjima, od toga 19 golova u 23 prvenstvena meča i 6 u Ligi šampiona (3 u dvomeču protiv Reala). U svakoj od 5 sezona u Dinamu, Ševčenko je osvajao titulu prvaka Ukrajine.
1999. godine Ševčenko je prešao u Milan za čak 25 miliona dolara. Pored Mišela Platinija, Džona Čarlsa, Gunara Nordala, Ištvana Nerša i Ferenca Hircera uspio je da kao stranac u prvoj sezoni postane najbolji strijelac Serije A sa 24 gola. Sa odličnim igrama nastavio je i u sledećoj sezoni kada je isto postigao 24 gola, a devet u 14 utakmica u Ligi šampiona. U sezoni 2002/03. je postigao samo 5 golova u 24 meča uglavnom zbog povreda, ali uprkos tome postao je prvi ukrajinski fudbaler koji je osvojio Ligu šampiona. U finalu je protiv velikog rivala Juventusa postigao gol za pobjedu sa penala u penal seriji, posle 0:0 u regularnom toku i produžecima.
Takođe je postigao pobjedonosni gol protiv Porta u Superkupu Evrope. Sljedeće sezone je po drugi put bio najbolji strelac lige sa 24 gola i sa Milanom osvojio titulu šampiona Italije. U avgustu 2004. postigao je 3 gola protiv Lacija u meču Superkupa Italije. Iste godine Ševčenko je proglašen za najboljeg igrača Evrope i tako postao treći Ukrajinac kojem je to uspjelo.
Mrlja u njegovoj karijeri je neiskorišten jedanaesterac u čuvenoj penal seriji protiv Liverpula u finalu Lige šampiona u Istanbulu, kada je Jirži Dudek odbranio njegov udarac. Osim Milana, igrao je i za Čelsi, ali ne sa tolikim uspjesima kao u “Gradu mode”, a karijeru je završio tamo gdje je sve počelo, u Dinamu iz Kijeva.
Njegov posao kao selektor Ukrajine je ujedno i njegov prvi trenerski posao u novoj karijeri.
OČEKIVANJA
Ukrajina se nalazi u grupi C zajedno sa Sjevernom Makedonijom, Holandijom i Austrijom. S obzirom na način na koji su se plasirali na Euro, te protivnike protiv kojih će igrati, za Ukrajinu bi bio uspjeh plasman u narednu fazu, ali i realnost.
Sjeverna Makedonija teško da može biti ozbiljan protivnik Ukrajincima, dok je oslabljena Holandija i Austrija u rangu sa žuto-crnim. Biće zanimljivo vidjeti ishod ove grupe i konačni plasman, pošto sve ekipe mogu da igraju jedna protiv druge. Uzimajući u obzir sve u vezi sa ovom selekcijom Ukrajine, vrlo lako je moguće da odigraju svoje najbolje prvenstvo i budu pozitivno iznenađenje turnira.
