Bivši golman Sarajeva, a današnji čuvar mreže Ilirije Elvis Džafić govorio je o periodu u kojem se borio sa tumorom.
Slovenački golman Elvis Džafić koji je od 2018. do ljeta ove godine bio član Sarajeva, te sa njim osvojio po dva prvenstva i Kupa Bosne i Hercegovine, govorio je u razgovoru za “Slovenske novice” o periodu svog života u kojem mu je oktriven tumoer.
“Osjetio sam otok blizu lijeve ključne kosti, kvrgicu koja nije promijenila veličinu. Mislio sam da sam napravio neki pokret, možda u teretani. Kada sam došao na pripreme Sarajeva, informisao sam doktora oko toga. Poslat sam na detaljne pretrage, nakon čega slijedi operacija ili punktacija da vidite šta se nalazi u otoku. Pripremali smo se u Hercegovini kada sam dobio poziv iz bolnice. Imali smo kafu nakon ručka. Momentalno sam se preznojio. Kada sam saznao da su rezultati dobri, laknulo mi je, moji saigrači i treneri su me bodrili” – započeo je Džafić, pa nastavio:
“Klupski doktor, Reuf Karabeg je insistirao da idem na operaciju. Odlučili smo da to uradimo nakon priprema u Turskoj, iako sam ja tražio da to odložimo za kraj sezone, 3-4 mjeseca kasnije. I sada jasno čujem njegovo upozorenje: ‘Sine, nemoj se šaliti sa ovim! Propustićeš nekoliko utakmica i sve će biti u redu’. Na kraju, otišao sam na operaciju”.
“Moj saigrač Emir Halilović je otišao sa mnom kod doktora. Kada sam došao u klub, tu su bili doktor i klupski psiholog. ‘Loša vijest je da imaš rak, a dobra vijest je da ćeš još uvijek igrati fudbal. Tek smo počeli proljetni dio sezone, u sjajnom izdanju. Ne pada ti ni na pamet da nešto tako može da se dogodi i da možeš da se razboliš’ bilo je ono što su mi rekli” – pričao je golman, pa dodao:
“Vjerovatno najteži dio je bio reći porodici i prijateljima. Nazvao sam svog rođaka Damira Botonjića, njegova supruga radi na univerzitetu u Ljubljani. Poslao sam joj sve medicinske nalaze. Tada sam u srijedu rekao da ću je nazvati u ponedjeljak. Vraćao sam se kući i mnogo bi mi značilo da su i oni tu kada sam rekao roditeljima. Kada sam došao kući vrata su bila otvorena, svi osim Damira. Popeo sam se uz stepenice i svi su bili šokirani kada su me vidjeli.
‘Zar svog sina nećete dočekati sa osmijehom’, pitao sam ih tada. Mama je znala da nešto nije u redu jer sam došao kući sa priprema, ali je i znala da sam imao operaciju u Sarajevu. Nije mogla da sakrije suze. Znala je mnogo o tome, jer je prošla sve sa ocem, dvije godine ranije. Samo je stavila ruku na glavu i nije mogla vjerovati da joj je i sin bolestan. Rekli su mi da su potpuno uz mene u svakom slučaju, bez obzira da li ja odlučio da se liječim u Sarajevu ili u Ljubljani. Odlučio sam se za Ljubljanu jer sam tako bio bliže kući”.
“Za mene je to bio još jedan meč u kojem trebam pobijediti. Najteži je bio period između treće i četvrte hemoterapije. Postojali su momenti kada je bilo teško otići u toalet, izgled vam se mijenja, gubite kosu, bradu. Ali, morate da budete jaki, da vjerujete u uspjeh i pobjedu. Nisam imao problem sa tim, možda jer sam sportista i navikao sam biti pod pritiskom. Okruženje takođe igra važnu ulogu, ljudi oko tebe, moraju i oni biti pozitivni” – rekao je Džafić o najtežem periodu borbe s bolešću, pa zaključio:
“Nakon tog testa, sve izgleda drugačije, i nakon svega shvatiš da su ostali problemi koje imaš mnogo manji nego što izgledaju na prvu. Shvatiš da kada juriš za boljim, višem, bilo to auto, haljina, klub, zaboraviš na sebe i na svoje zdravlje”.
Džafić je na kraju savladao tešku bolest i nastavio sa profesionalnim igranjem fudbala, a danas je član slovenačkog drugoligaša Ilirije.
