Trener košarkaša banjalučkog Borca, Zoran Kašćelan, u velikom intervjuu za MeridianSportBH govorio je o pripremama i očekivanjima pred novu sezonu, a pričali smo i o ostatku njegove karijere, ljepoti trenerskog posla, njegovim ambicijama u trenerskoj karijeri, ali i o još mnogo vrlo zanimljivih tema.
Intervju sa Zoranom Kašćelanom smo započeli razgovorom o pripremama za novu sezonu Borca. Naš sagovornik je preuzeo banjalučki tim na samom kraju prošle sezone i ističe da je ta završnica “bila sa ciljem da se napravi podloga za ovu sezonu”.
“Sama završnica prošlogodišnje sezone je bila sa ciljem da se napravi podloga za narednu sezonu. Ostali su mlađi igrači sa ciljem da preko ljeta imaju dobar i organizovan individualni rad, da bi se poboljšale i neke individualne karakteristike. A onda, doživjeli smo i neke velike promjene u sastavu, što i nije neko iznenađenje. Mnogo ekipa u seniorskoj košarci između sezona pravi velike rezove i malo je igrača koji su dogoročno vezani ugovorom za klub, a tako je i sa trenerima, nažalost. Što se priprema tiče, prvih par sedmica smo radili na fizičkoj priprema, na čemu je najviše radio kondicioni trener Nikola Grahovac, a početkom septembra smo krenuli i sa pripremnim utakmicama“ – rekao je Kašćelan, pa nastavio:
“Kao što sam rekao, velike promjene su nastale. Znatno je mlađa ekipa, tako da se i neki kurs promijenio i na kraju krajeva sam i ja zbog toga došao ovdje da kao mlad trener radim sa tim mladim igračima i da rastu korak po korak, da se razvijaju, i da danas-sutra benefit od toga ima i Borac i Banjaluka”.
Borac je, u odnosu na prošlu sezonu, potpuno novi tim. Neki od ključnih košarkaša su napustili klub, prije svega kapiten Draško Knežević, kao i Diante Boldvin, Džošua Kaningem, Stefan Kenić, Radoš Šešlija,… Praktično, čitava prva petorka više nije tu.
“Ogroman odliv igrača. Od igrača koji su imali značajnu ulogu u timu prošle sezone, jedino je Srđan Gavrić ostao. Svi ostali su bili apsolutni nosioci igre koji su iznijeli najveći dio tereta prošle sezone. Da ne zaboravim, što se Draška Kneževića tiče, naša želja je bila da ostane u timu, a i on je takođe imao želju. Ja sam lično želio da Draško ostane i on je igrač oko kojeg sam htio da gradim igru, ali to je tako… Izašla mu je dobra ponuda. Jako mi je drago zbog njega, jer je on jedan dobar i pošten momak i iznad sveg kvalitetan igrač, ali moram reći i da nam je ostala velika praznina. Mislim da je za njegovu karijeru dobro što je otišao vani i da će to biti jedan lijep izazov za njega. Ali, da istaknem da on zbog svog odnosa prema Borcu i prema svima zaslužuje sve pohvale” – počeo je Kašćelan, pa dodao:
“Što se Boldvina i Kaningema tiče, oni su bila na jednogodišnjem ugovoru. Ali, sve je to bio dokaz da je Borac prošle sezone napravio odlične igrače, pogotovo što su ti svi igrači napravili ozbiljne iskorake ove sezone. Kosta Kondić će igrati sa Igokeom u ABA ligi, Knežević će igrati evropska takmičenja, odlazak Boldvina u Zadar. Sve su to pokazatelji da je Borac dobro radio. Naravno, treba spomenuti i kolegu Dragana Nikolića i ljude koji su radili prije mene, koji su napravili odličnu priču. Ovo je sad potpuno drugačiji kurs, jer te praznine koje su ostale tim odlascima, mi smo polovinu popunili iskusnijim igračima (Martin, Rebec i Lakić). Ostale pozicije smo odlučili da popunimo mladim igračima koji još uvijek nemaju iskustvo igranja Lige BiH, a kamoli Druge ABA lige. To je velika prilika za njih i spremamo se na taj korak, a za to je važno da budemo u fizički dobrom stanju i da ti momci prije svega svojom energijom, zalaganjem i trčanjem nadomjeste taj nadostatak iskustva.”
Međutim, Borac je ovoga ljeta radio i na novim pojačanjima. U tim su, od značajnijih pojačanja, stigli Jaron Martin, Stefan Lakić, Jan Rebec i Aleksandar Langović. Pored njih, tu su i pojačanja iz Borčeve Akademije.
“Prvo, moram spoemnuti da je ove sezone puno, puno mlađa ekipa, a to ne govorim kao alibi. Nego npr, igrači koji će biti na mjestu recimo Kenića ili Kaningema, su momci koji nemaju niti jedne sezone igranja Lige BiH. Za nosioce su dovedeni igrači sa iskustvom kao što je Jaron Martin koji ima iskustvo igranja u Evropi i u Južnoj Americi i kojeg smo odabrali da bude jedan od nosilaca igre, ali i neko ko će moći da poveže te mlađe igrače. On može da bude neko ko neće doći da gleda prvo sebe, iako je po profilu igrač koji je dobar ‘skorer’. Martin i kao plejmejker ima odlične organizacione sposobnosti, a jedino pitanje zbog čega nije izašao na veću scenu je njegovo tijelo. Meni se dopada kako se od prvog dana uklopio u ekipi i da su svi odmah na prvu ‘kliknuli’ sa njim. Ima sjajnu radnu etiku i odnos prema treningu je za svaku pohvalu.
Rebec je iskusan igrač koji ima iskustvo u ABA ligi i kome je ovo prvi izlazak van granica svoje zemlje (Slovenije), što je samo po sebi bilo izazov. Smatram da on ima kvalitete da nosi igru i da je uz Martina jedini igrač kojeg smo doveli, a da je imao značajnu ulogu na nivou na kojem i mi ovdje igramo. Langović je u ovom momentu za nas najiskusniji visoki igrač, a ima tek 21 godinu. On ima ogroman potencijal i u pregovorima sa njim sa mu rekao da dolazi ovamo da ga unaprijedimo i da mu damo to što u ovom momentu nema. Neće biti preveliko iznenađenje ako bude imao velike brojke u Borcu, ali smatram da možemo raditi na nekim nedostacima koji su mu potrebni za veći nivo. Sigurno će ‘parati oči’ njegovo igranje pod košem kada ga uporedimo sa Kenićem ili Kaningemom, ali na to smo spremni.
Lakić je igrač koji je iskusan igrač sa svojih 27 godina, ali je problem što prošle sezone nije igrao. Došao je iz sistema FMP-a gdje se dobro treniralo. Te minute provedene na terenu će mu trebati, ali nemam dilemu i da će on biti značajno pojačanje za naš tim. Tu se završava i priča što se tiče Gavrića, za koga bih rekao da je jedan pravi ‘fajter’ i primjer kako se bori za klub. Odlazak Kneževića je apsolutno nadomjestio Gavrić kada je u pitanju ta borbenost i odnos prema dresu Borca. On je pravi primjer mladim igračima kako se treba odnositi prema klubu” – kazao je naš sagovornik.
Sa našim sagovornikom smo se dotakli i potencijala koji imaju mladi košarkaši, a Kašćelan je pohvalio politiku Borca zbog toga što ulaže u razvojni tim, što smatra benefitom za ovu regiju i ovaj grad.
“Imamo tu Dragojevića, koji je jedan veliki potencijal kada je u pitanju banjalučka košarka. Svi u klubu bi voljeli da je tu više momaka iz Banjaluke koji mogu da se razvijaju i da rastu te da nose Borac. Dragojević je svakako jedan od njih, uz Sinišu Šorka, koji su prošle godine imali mnogo važne utakmice za našu Akademiju u Ligi Republike Srpske gdje su sakupljali iskustvo igranja seniorske košarke. Treba biti i realan da je ogromna razlika između igranja Lige BiH i Lige RS, ali smatram da je njihov razvojni put odličan i da sama politika kluba da ima razvojni tim je znak da je samo pitanje vremena kada će iz tih generacija isplivati momci koji će nastupiti za prvi tim, od čega će ova regija i ovaj grad imati najviše benefita” – kaže Kašćelan.
Borac će u narednoj sezoni ponovo igrati na dva fronta, u Drugoj ABA ligi i Ligi Bosne i Hercegovine. Kašćelan ističe da je prioritet plasman u Ligu 6, a što se Druge ABA lige tiče ističe borbu za top8.
“Što se tiče ambicija kluba, plasman u Ligu 6 je apsolutni prioritet. Kada je riječ o Drugoj ABA ligi, borićemo se za top8 i to je nešto čemu ćemo težiti. Svjedoci ste da je Druga ABA lige izuzetno izjednačena svake godine, gdje imamo sistem takmičenja sa balonima i tu mnogo faktora utiče. Ko ne igra balone, nije svjestan koliko je tanka linija između dobrog i lošeg i koliko tu na tri meča u pet dana je izuzetno važno koliko su igrači spremni i zdravi te na kraju krajeva koliko u njima ima kvaliteta da igraju na talenat i čitanje nego na suvu snagu. Imamo relativno manje ambicije nego prošlih godina, samim tim što je i budžet znatno manji. Ali i zbog toga što se napravio zaokret kada je u pitanju strategija kluba jer momci kao što su Dragojević i Šorak, koji prošle godine skora da nisu ni igrali, ove godine će imati veću ulogu” – kaže Kašćelan, pa dodaje:
“Naravno, mi ćemo od svih tih igrača tražiti prije svega posvećenost i da se za dres Borca moraju boriti. To često kažem: ‘Šta znači Borac’. Na kraju krajeva, baš sam pitao Martina da li mu je neko preveo šta znači ‘Borac’. To je prvo i osnovno. Moja lična želja je da što više ljudi dolazi u Borik i da se razvija banjalučka košarka i nismo ovdje došli da izmišljamo toplu vodu. Niti možemo, kao prethodnih sezona, da dovodimo više stranaca koji imaju taj individualni kvalitet da sami naprave razliku. Ova ekipa to nema, ali daleko od toga da će se povlačiti pred nekim i predati se unaprijed. Želim i ja da vodim ekipu koja je srčana i borbena. Ne bježim od toga da ova ekipa ima kvalitet, ali da se puca na nešto više nije realno u ovom momentu”.
I ove sezone će sistem takmičenja u Drugoj ABA ligi biti po principu balona. Za sada je poznato da će se prvi balon igrati na Zlatiboru, a postoji pretpostavka da će i Banjaluka biti domaćin kao i prošle sezone. Sa Kašćelanom smo se dotakli prednosti i mana ovakvog tipa takmičenja.
“Balon ima velike prednosti, prije svega sa finansijske strane, jer nema puno putovanja. Gledanost je neviđeno velika i publici koja voli Drugu ABA ligu je fantastičan zbog sistema takmičenja. Baloni se uvijek održavaju vikendom, što je isto povoljno za publicitet. Potrošnja je mnogo manja ne samo sa finansijske strane, već se i igrači manje fizički troše. Mislim da je jedina mana tog takmičenja što je onda mnogo manje svježine za domaća prvenstva. Tu su pogotovo u prednosti autsajderi u domaćim ligama. Kad se ode na neko relativno lako gostovanje, dešava se ogroman pad. To se dešava u svim zemljama, a sa Borcem i Banjalukom je to još specifičnije jer putovanja u Ligi BiH realno dugo traju” – smatra Kašćelan, pa se prisjeća kako je to izgledalo prije balona:
“Da ne zaboravim, kad sam u svojoj prvoj sezoni sa Lovćenom igrao Drugu ABA ligu, sistem takmičenja je bio regularan. Igralo se srijedom i subotom. Crna Gora jeste mala i imali smo kratka putovanja u domaćoj ligi. Međutim, imali smo podršku Saveza, gdje su se dešavala i pomjeranja utakmica, pa nam nije bilo toliko teško. U Hrvatskoj je druga priča, sad počinje ABA liga, a sutradan igraju Split i Cibona, a onda Split putuje u Podgoricu i ne mogu stajati na nogama. Sport ovih dana je veoma surov, veoma je malo vremena za oporavak. Igrači su premoreni i zbog toga se dešavaju velike oscilacije. Vidjećete Zvezdu i Partizan koji igraju Evroligu. Dešavaće se kiksevi u ABA ligi i utakmice gdje će gubiti ubjedljivo u Evroligi”.
Pričali smo i o favoritima za osvajanje Druge ABA lige, ali i Lige BiH.
“Za Drugu ABA ligu je stvarno nezahvalno raditi prognoze na početku sezone, jer se po pola rostera u svakoj ekipi promijeni. Ali, mislim da će Krka imati ozbiljnu ulogu i biti jedan od glavnih pretendenata za ulazak u ABA ligu. Meni se sviđa i igra Sutjeske, napravilu su odličnu ekipu i siguran sam najbolju ekipu od osnivanja Druge ABA lige otkad oni igraju. Biće ubjedljivo najbolja ekipa u Crnoj Gori, a mislim da će biti veoma ozbiljni i u Drugoj ABA ligi. Zlatibor je ostao bez nekoliko bitnih igrača, ali će isto imati dobru ekipu. Prelazni rok nije završen, dešava se da ekipe dovedu igrača na kratkoročni ugovor, odradi jedan balon i promijeni klub” – rekao je Kašćelan, pa se osvrnuo i na Ligu BiH:
“Što se tiče Lige BiH, Široki će sigurno biti dobra ekipa. Smatram da neće biti jaki kao prošle godine, kada su bili po meni najbolja ekipa Druge ABA lige. Način na koji su igrali sa Danijelom Jusupom je stvarno za svaku pohvalu. Sjajno su funkcionisali, Božić je pregazio sve… Sloboda je doživjela promjene, imaju par dobrih igrača. Mislim da će lijepo osvježenje da bude i Budućnost iz Bijeljine i siguran sam da će biti jedan od glavnih konkurenata za Ligu 6 iako su debitanti. U svakom slučaju, mislim da će biti jako zanimljiva liga”.
Kašćelan je prije banjalučkog Borca bio glavni trener ekipe Sparsa sa Ilidže. Ističe da je to za njega jedno negativno iskustvo, ali i da ga je upravo to iskustvo načinilo boljim trenerom.
“Što se Sparsa tiče, mislim da prvo organizacija nije bila dobra. Ja sam kao trener neko ko je prije svega profesionalac i ko radi svoj posao. Ali, na pripremama u septembru gdje imamo samo četiri igrača je, iz ovog ugla, veoma neozbiljno. Ponosam sam što smo za četiri mjeseca napravili veliki napredak, što je ekipa počela da dobija neke jasno konture tima i da se podijele uloge u timu. Ali problem je bila organizacija i to je za mene jedno negativno iskustvo jer sam se radovao tome što ekipa raste i što se, prije nego što ću dobiti otkaz, naš nominalno najbolji igrač Hasandić oporavio i što smo tada nakon dobrog balona u Sarajevu stajali dobro na tabeli. Ali, poslije poraza u Tuzli se sve promijenilo, kako to biva u našem poslu. Gledam na to kao na jedno veliko iskusno koje mi se po prvi put desilo u karijeri i, na kraju krajeva, nije to nekakvo veliko čudo” – kaže Kašćelan, pa nastavlja:
“Ja sam ponosan, kao i uvijek, na svoj rad. Ponosan zbog toga što znam da sam predan i posvećen svojim obavezama i maksimalno profesionalan. Mislim da je tu bila osnovna razlika, moj odnos prema poslu u odnosu na sredinu gdje sam bio. Ali, iako je to bilo jedno negativno iskustvo, smatram da me to čini boljim trenerom. Kad sam odlazio, rekao sam im: ‘Ja znam kakvog trenera ste imali…’. Sad kad bih napravio komparaciju sa timovima gdje sam bio, postave se neki ciljevi oko toga koja je moja obaveza, a koja je tvoja. Toga tamo nije bilo. Od toga da je super i da će biti ulaganja i dovešće se igrači, pa do jednog poraza i toga: ‘On ne valja’. Ali, nažalost, to je današnji posao trenera. Treneri su danas, nažalost, malo zaštićeni. Ne govorim ja to da pravdam sebe i moje kolege, ali bez jasno postavljenih temelja ne može se upirati u nekoga prstom. Zbog toga mi se kod Borca sviđa što je od starta postavljeno šta se juri, šta se traži i koji je smjer koji se zauzeo i ja kao trener znam gdje sam”.
S obzirom da je Spars napustio nešto malo prije nove godine, Kašćelan ističe da mu je odmor nakon toga godio jer je nakon duže vremena mogao vrijeme provoditi sa porodicom. Takođe, iskoristio je taj period i za dodatnu edukaciju kada je košarka u pitanju.
“Prije svega, vratiti se kući i biti sa svojom familijom je ogroman plus. Koliko god je naš posao lijep i voliš ga, kad si odvojen od kuće i od familije, puno to košta. Tako da, taj period sam htio da iskoristim da budem kod kuće i napunim baterije i iskoristim taj period da se odmorim, ali i da se edukujem. Volim da učim, čitam i da pratim treninge nekih trenera koji su malo većeg levela, ali sam pratio i mnogo mečeva u okruženju i, na kraju krajeva, analizirao svoj rad. Imao sam par ponuda odmah u januaru, ali sam osjetio da to nije to. Pogotovo poslije lošeg iskustva u Sparsu, smatrao sam da meni kao mladom treneru ne treba taj rizik da završim negdje sezonu zbog par mjeseci, da mi to nije isplativo i onda sam se odlučio da čekam” – kazao je Kašćelan.
Dotakli smo se i samog trenerskog posla, a prema Kašćelanu ne postoji jedan način rada sa igračima, već se trener mora prilagođavati različitim okolnostima.
“Igrač može da ima uzore jer ima jednu karijeru i jednu poziciju, a trener ima puno više pozicija i puno više ekipa. Ako ja gajim jedan stil igre, mogu da ga primjenim samo ako imam igrače koji mogu to da iznesu. Svake dvije, tri godine se mijenjaju ekipe i igrači te mislim da je najveća draž trenerskog posla da čovjek bude spreman da u različitim okolnostima reaguje i da se prilagođava. Puno trenera pratim, sad da ih ne nabrajam sve. Neću ništa novo reći ako kažem da se može naučiti od, recimo, Željka Obradovića, Duleta Vujoševića,… Od ovih mlađih volim pratiti Dimitrisa Itudisa, Dejana Radonjića,… Imao sam sreću da pratim rad Dejana Radonjića i da budem gost Crvene zvezde i da pratim njihove treninge. Ali, stvarno želim da učim, da vidim u čemu griješim i šta mogu da promijenim. Od te mlađe garde mogu reći da mi se dopadaju Itudis, Trinkijeri i jedva čekam da se ‘izmjerim’ sa njima” – kaže Kašćelan.
Kašćelan je igračku karijeru završio sa 28 godina, te je već sakupio osam godina iskustva u trenerskom poslu. Pitali smo ga kakva je razlika biti igrač i biti trener.
“To je bukvalno nebo i zemlja. Baš je ogromna razlika. Igrač ima jednu glavu i mora da razmišlja kako sebe da pripremi za trening, kako da se odmori. Trener mora biti i u pripremi treninga, a nekon treninga mora o svima razmišljati. Kada imaš u klubu dobar stručni štab, to mnogo olakšava posao glavnom treneru, jer se trener ne mora baviti stvarima kojima ne treba da se bavi. Fizioterapeut ima svoje, kondicioni trener svoje, pomoćnici, priprema, skauting, individualni rad,… Naravno, u sve je to uključen i trener, ali velika je razlika. Moram da kažem da mi se sviđa organizacija u Borcu i da je stručni štab, gdje smo mi svi relativno mladi, fantastičan. Od Marka Šćekića, Nemanje Tomića, Nikole Grahovca, pa zaključno sa Markom Ilićem koji je fizioterapeut, mislim da smo odličan servis igrača” – počinje Kašćelan, pa dodaje:
“Na kraju, mi smo tu za njih, ali igrači moraju da shvate nešto. Često govorim igraču: ‘Ja kad sam bio igrač, pravio sam iste greške kao ti i neću ti to dozvoliti’. Nisam igrao košarku na nekom velikom nivou, ali ne želim da kad vidim da igrač ide u pogrešnom smjeru, gdje sam ja išao, ne želim da pravi istu grešku. Na kraju krajeva, mnogo je lijep trenerski posao. Sam razvoj igrača, napredak, poređenje ekipe od septembra do maja i taj napredak je suštinski najljepša stvar ovoga posla. Ovo je meni osma sezona. Sa 28 godina sam prestao igrati i osjetio sam da je trenerski posao nešto što mi više godi i da ću napraviti mnogo više nego u igračkoj karijeri. Ali da budem iskren, i sad da sam u dobrom fizičkom stanju, mislim da bih mogao da budem neki korektan igrač za nivo Druge ABA lige (smijeh)”.
Naš sagovornik je tokom igračke karijere igrao na poziciji plejmejkera, te smo se dotakli i činjenice da baš košarkaši sa te pozicije češće postaju sjajni treneri u odnosu na igrače sa drugih pozicija.
“Ima sada nekih plejmejkera u Drugoj ABA ligi za koje vidim da bi mogli biti odlični treneri. Možda glupo zvuči, nisam ja sad toliko iskusan, ali vidim nešto što je neminovno. Kad je u pitanju moja karijera i to što sam se odlučio za trenerski posao, moram reći da se moj otac bavio trenerskim poslom čitav svoj život. Potičem iz košarkaške familije, brat mi se takođe bavio košarkom, tako da su mi negdje te analize i taj stručni dio od malih nogu poznate. Desio se ‘klik’ sa nekih 25 godina, kada sam košarku počeo gledati na potpuno drugačiji način i počeo košarku analizirati iz potpuno drugog ugla, ali i svoju igru. Iako sam zakasnio za neki veći nivo, možda zbog fizikalija, sad da se ne vraćam na igračke dane. Mislim da trener ne može voditi ekipu i biti dobar ako nema dobar karakter, ako nema tu empatiju… Te karakterne crte svaka svlačionica osjeti i to je nešto što meni prija i najvažnije mi je da se i dan danas takmičim sa samim sobom. Osnovni cilj mi je da budem bolji nego što sam bio juče. Iako sam mlad sa 36 godina, puno je još toga ispred mene i ne želim da imam tu zonu komfora ukoliko želim napraviti pravi posao” – odlučan je Kašćelan.
Prošle sezone je na klupi Borca bio Dragan Gagi Nikolić, koji je po temperamentu sušta suprotnost našem sagovorniku. Malo smo se nasmijalu uz tu temu, a Kašćelan “upozorava” da on i nije baš takav kakav se čini na parketu.
“Niste vi mene vidjeli na treningu (smijeh). Smatram da je trenerski posao dosta povezan sa glumom. Kada je u pitanju vođenje utakmice, volim svoje igrače umiriti i da im dam primjer da ništa osim pravougaonika njih ne treba da zanima. Što se tiče mojih emocija, volio bih da dođete pogledati treninge (smijeh). Mislim da se mora dobro trenirati, da se sve na treningu ogoli i raščisti i ta utakmica će biti samo ogledalo treninga. Ja sam na treningu sigurno mnogo, mnogo drugačiji nego na utakmici, dijametralno suprotan. Ali, gledaoci dođu na utakmicu očekujući vaspitane igrače i trenere, bar ja tako mislim. Ne želim otići na utakmicu i gledati nevaspitanog trenera, ali i igrača, jer su igrači svakako ogledalo tog trenera. Baš zbog toga želim da gledaocima ‘dam’ tu smirenost, ali i u komunikaciji sa sudijama koja treba da bude minimalna, a kada je i ima to je najblažim mogućim tonom, normalnom diskusijom,… Doduše, ja sam isto ljudsko biće i ne mogu garantovati da ću uvijek da se iskontrolišem. To je nešto što se vježba i mislim da sam dosta u tome napredovao za ovih osam godina. Košarka je prebrz sport, puno toga se izdešava u par sekundi i na kraju krajeva utiče na zdravlje” – kaže Kašćelan, pa ističe koliko treneri moraju voditi računa o mentalnom zdravlju:
“Mislim da mi treneri moramo voditi mnogo računa o mentalnom zdravlju. Smatram da su psiholozi u sportu nešto što je neophodno, u vremenu gdje se živi prebrzo,… Spomenuo bih tu i Nikolu Mijuškovića sa kojim sam imao priliku da sarađujem u Podgorici tokom čitave sezone, puno mi je značila ta njegova stručna pomoć i analiza. Da ne govorim o mladim igračima, koji su pod velikim stresom.”
Što se tiče budućnosti trenerskog posla, Kašćelan jasno ističe da mu je cilj da jednog dana vodi tim iz Evrolige, a da pored toga zasjedne i na selektorsku stolicu u reprezentaciji Crne Gore.
“Baš sam nedavno dao jedan intervju i dobio sam isto pitanje o trenerskim željama Zorana Kašćelana. Bila su dvije kratke rečenice, a to ću ponoviti i vama: Evroliga, selektor Crne Gore!” – jasan je bio Kašćelan.
Pitali smo našeg sagovornika čime voli da se bavi u slobodno vrijeme, a otkrio nam je i kako je dobio nadimak “Zola”.
“Volim pozorište i mogu reći da obožavam fudbal. Da napomenem da imam kolekciju dresova Džona Terija, koji mi je bio jedan od idola. Ali, nešto što me umiruje jeste vrijeme provedeno sa familijom, to je nešto što nema cijenu. Pogotovo nakon utakmica i treninga. Volim i glumu, volim da gledam i kako oni treniraju i kako izvode to što treniraju. Volio bih i da se igrači više edukuju i da prate druge umjetnosti, ali ne površno. Treba da upoznaju to, tu je mnogo sličnosti” – rekao je Kašćelan, pa nastavio:
“Navijam za Čelsi, a nadimak mi je ‘Zola’ zbog Đanfranka Zole. To sam dobio od prijatelja, bez obzira što je Zola obično nadimak za nekog ko se zove Lazar (Lazo=Zola, ‘šatrovački’). Čak sam kao dijete i igrao fudbal, stvarno obožavam taj sport. Da ne zaboravim i to oko trenera, koji su sigurno i glumci i treneri. Tu obožavam Žozea Murinja, koji takođe ima veze sa Čelsijem. Isto tako, mnogo poštujem Gvardiolu, on je jedan vanvremenski mozak iako je uvijek bio rival Murinju. Takođe, ne znam zašto jedan fudbalski trener ne bi mogao nešto da nauči od, na primjer, Grega Popoviča ili od Line Červara, koji je genijalac. Veselin Vujović, takođe, koji je sa Cetinja odakle sam i ja i koji je ‘ludak’ na svoj način”.
Još malo smo se zadržali na sličnoj temi.
“Volim dosta sportske litarature, biografija i slično. Baš Aleks Ferguson u svojoj biografiji govori o tome kako je ući u svlačionicu gdje ima 20 milionera. To ne možeš ukoliko ‘nemaš glavu’, veliki je to izazov. Lako je sa strane to gledati. Ja često kažem kažem mojim igračima: ‘Super, ovo se sve napravilo dobro, dao se koš, svi će tebi aplaudirati za koš i njemu za asistenciju’. A kada se to ne desi, kada se izgubi utakmica, svi će gledati samo u jednog čovjeka – trenera i to će biti njegova greška. Ja igračima želim da stavim do znanja da smi mi zajednička priča. Ali, trener kroz treninge mora preventirati neke stvari da se na utakmici ne dese, da budeš spremniji da reaguješ. Da ne govorim o fokusu, koliko igrače ometaju ‘pametni telefoni’,… Na kraju, što se profesionalnog sporta tiče, sve će se svesti na to koliko je neko posvećen, koliko živiš za ovo. Ja košarku volim, a svom igraču ću pokazati da je volim tako što ću da je živim i van terena, da ću doći pripremljen,… Koliki ću kvalitet imati, to je drugo pitanje. Ali, ne voli neko košarku ako izbaci na Instagramu neku sliku: ‘I love basketball, Lebron Džejms, Jokić…’. Neko od igrača će jednostavno napraviti iskorak, neko neće i to je prirodna selekcija” – kaže Kašćelan.
Naravno, dotakli smo se i proteklog Evropskog prvenstva koji je osvojila Španija. Premda je malo ko očekivao da će Španci doći do pehara, Kašćelan ističe da je ovoga puta pobijedio tim, a ne pojedinac.
“Moram reći da je Skariolo jedan vrhunski trener. Jasno je vidljiv njegov rukopis u ovom trijumfu. Ali da se napravi takva grupa momaka kojima je odgovarala uloga autsajdera, pokazatelj je njihove veličine. Imate Rudija Fernandeza, kojeg je tolike godine nosio glas da je uvijek tip koji je manje timski, pogledajte kako je izgledao sa svojih 37 godina… Takođe, Poljska je imala fantastično prvenstvo, veliko iznenađenje. Svaka čast, to je baš veliki uspjeh. Meni su lično najveće iznenađenje to što Srbija i Grčka nisu uzele jednu od medalja. Ja lično, na stranu što je Dončić čudo, ne volim tu vrstu košarke. Meni se, kada pravim timove, ne bazira sve oko jednog igrača, ne zato što sam pametniji od drugih već što vjerujem u grupu i da će to na kraju prevagnuti” – rekao je Kašćelan, koji se dotakao i turnirskog sistema takmičenja:
“Ne treba zanemariti i taj turnirski sistem. Turnirski sistem takmičenja je svakako specifičan i mnogo je težak. Vidite šta se Srbiji desilo, jedina crna rupa u svih tih 5-6 utakmica je bila ona četvrtina i po protiv Italije i ćao. Zato su iznenađenja moguća u turnirskom sistemu, dok je u ligi to nemoguće”.
Govorili smo i o trenerima koji su sa ovih prostora napravili “imperije”. Navodi da je za svakog trenera bitno da mu uprava da vrijeme, jer malo toga može da se stvori kroz nekoliko mjeseci rada.
“Koliko trenera je sa prostora bivše Jugoslavije ostalo da vodi svoje timove duži vremenski period i koji su napravili imperije? To je svakako Dule Vujošević sa Partizanom, Dejan Radonjić sa Zvezdom, a na trećem mjestu je, po meni, Dragan Bajić sa Igokeom. Pričamo o vremenu kad je Igokea bila prvak ABA lige, kad im je oduzeta titula,… Kako će stvoriti sistem? Nemoguće je da se sve to stvori za pet ili osam mjeseci. Ljudi to ne kontaju. Ja moram braniti trenersku struku i mi treneri uvijek od uprava tražimo vrijeme. U sportu jedan i jedan nisu dva i to je jednostavno” – rekao je Kašćelan.
Za kraj, dotakli smo se i domaćeg prvenstva. Tradicionalno, datum početka Lige Bosne i Hercegovine je nepoznat, što se dešava iz godine i godinu.
“Nije to ništa novo, pogotovo nakon prošle sezone gdje se isto u zadnjem momentu odlučilo da liga počinje. Nama to mnogo šteti jer znamo kalendar takmičenja. Ući ćemo u Drugu ABA ligu bez i jedne zvanične utakmice, za razliku od timova iz drugih liga koji već počinju sa domaćim prvenstvima. To će da nam sigurno oteža situaciju. Volio bih da se te stvari srede, iako ne bih ulazio u odluke Saveza i kako će oni to srediti. Ali, mi smo jedina zemlja u regionu koja iz godine u godinu nema jasno definisanu situaciju…” – rekao je Kašćelan za kraj.
Borac će, dok čeka početak Lige BiH, odigrati još nekoliko pripremnih mečeva. Podsjećamo i na to da će u četvrtak u dvorani “Borik” odigrati humanitarni meč protiv tuzlanske Slobode u svrhu liječenja Darka Vujinovića, samohranog roditelja iz grada na Vrbasu.
Dosadašnji intervjui sa trenerima iz Lige BiH pred početak sezone 2022/2023:
- Josip Pandža: “Samo rad je put u napredak, teren nikad neće slagati”
- Neven Nikolić: “Fenomenalno sam prihvaćen u novoj sredini”
- Ivan Velić: “Nadam se da ćemo vratiti Široki na staze stare slave”
- Nedim Džemić: “Igrači koji su tu mogu donijeti timu sve ono što nam treba u svakom segmentu”
- Vladimir Radovanović: “Timska igra i dobra hemija u ekipi ulivaju samopouzdanje”
Piše: Ivan Vuković
