Kapiten Sutjeske i najbolji fudbaler i strijelac Prve lige Republike Srpske za 2021. godinu, Nikola Mojović dao je intervju za MeridianSportBH.
Nikola Mojović rođen je 21. decembra 1991. godine u Foči gdje je i napravio prve fudbalske korake.
“Fudbalsku karijeru sam počeo u Sutjesci, gdje sam prošao sve omladinske kategorije. Sa 16 godina sam debitovao za prvi tim kao stariji kadet, a moram napomenuti i da sam najmlađi strijelac u istoriji kluba u prvoligaškoj konkurenciji, te najmlađi igrač koji je debitovao za prvi tim” – započeo je Nikola Mojović, pa se prisjetio prvog gola za prvi tim:
“Prvi gol sam postigao protiv BSK-a iz Banjaluke, pobijedili smo 6:1, ušao sam u drugom poluvremenu i postigao taj prvi i nezaboravni pogodak u finišu meča koji ću pamtiti do kraja svog života”.
U nastavku razgovora kapiten Sutjeske prisjetio se i istorijske sezone pod palicom Darka Vojvodića. Poslije čega je uslijedio i prelazak u Vojvodinu.
“Moram pomenuti istorijsku sezonu za Sutjesku. Bili smo jesenji šampioni u sezoni 2009/2010, na toj polusezoni završio sam u idealnoj postavi Prve lige Republike Srpske, a skupa sa jednim mojim saigračem sam bio i najbolji igrač lige. Poslije toga uslijedio je moj prelazak u Vojvodinu, što je bila velika senzacija da jedan fudbaler iz Sutjeske pređe direktno u Vojvodinu” – izjavio je Mojović pa nastavio:
“Sam taj prelazak u tako veliki klub bio je prava satisfakcija i za mene samog, jer sam sve te igrače do tada gledao samo na televizoru, a onda sam se odjednom našao na terenu sa njima. Tu su bila imena poput Dušana Tadića, Željka Brkića, Marija Đurovskog, Giorgija Merabašvilija, Slobodana Medojevića, Slavena Stjepanovića, Aleksandra Kataija, dakle sve velika imena u svijetu fudbala”.
Poslije Vojvodine, fudbalski put Nikole Mojovića nastavio se u Proleteru, takođe u Novom Sadu, ali u Prvoj ligi Srbije u kojoj se tada takmičila ekipa Proletera.
“Nakon vremena provedenog u Vojvodini prešao sam u Proleter. Izuzetno stabilan klub, odlična sredina za mladog igrača, gdje sam proveo godinu dana kao pozajmljen igrač iz Vojvodine i stekao lijepo i korisno iskustvo” – prisjetio se Mojović pa dodao:
“Kada dođete iz malog mjesta kao što je Foča, samim prelaskom u veliki klub već je to bio jedna vrsta uspjeha za mene. Međutim, s obzirom na moje kvalitete i potencijal koji sam posjedovao, kako sam bio dočekan, mislim da nisam napravio puno i sva ova priznanja koja dobijam su lijepa, ali mislim da nisam ostvario do sad u karijeri ono što se od mene očekivalo. Nisam uspio da pokažem svoj puni potencijal iz raznih razloga, kao što su neke moje greške, moj temperament, nekad sam govorio neke stvari koje nisam trebao, bio sam brz na jeziku, ali to se može pripisati i mojoj mladosti na jedan način. A, svi znamo kako se to završi pogotovo u velikim klubovima”.
Dotakao se Mojović i svog temperamenta koji ga je u nekim situacijama sputavao da pokaže svoj puni potencijal. U današnjem fudbalu sve je manje onih “pravih desetki”, posebno u Prvoj ligi Republike Srpske, a upravo jedan od posljednjih igrača sa takvim karakteristikama i afinitetima jeste upravo Nikola Mojović.
“Što se tiče mojih fudbalskih karakteristika, ljudi u to vrijeme su bili oduševljeni. Ali, te neke stvari van terena, ima i mojih grešaka, su urodile da to ne ode sve u željenom pravcu, ali opet kažem sada kada je sve prošlo, nemam za čim da žalim. Bio sam uvijek pošten i originalan tako da kada bi se vrijeme vratilo, ne bih ništa promijenio u svojoj karijeri” – rekao je Mojović pa dodao:
“Jednu polusezonu proveo sam igrajući za Drinu iz Zvornika, takođe pod palicom Darka Vojvodića. Drina je imala jednu ozbiljnu ekipu, međutim, klub nije imao finansijska sredstva da se bori u Premijer ligi, iako je na terenu dva do tri kola bio siguran klub za opstanak, ali i sama licenca i opstanak u finansijskom smislu nisu bili na nivou Premijer lige”.
Ono što je interesantno, Mojović je povukao paralelu klubova i kvalitete fudbala u Srbiji sa onom u Bosni i Hercegovini, a ogromnu prednost dao je Crvenoj zvezdi i Partizanu, prije svega gledajući njihovu infrastrukturu, pa onda sve ostalo.
“Glavna razlika fudbala u Srbiji i u Premijer ligi Bosne i Hercegovine je ta što se na rugačiji način prilazi fudbalu kao sportu. U to vrijeme kada sam igrao tamo, treneri i igrači bili smo mnogo više posvećeni svom poslu nego što je to bio slučaj ovdje kod nas. Crvena zvezda i Partizan su stalno odskakali od ostatka lige, a osrednji klubovi su bili sličnog kvaliteta. Sada kada pogledao ekipu Tuzla sitija i na primjer Radnika iz Surdulice, nema tu neke razlike u kvalitetu” – rekao je on pa nastavio:
“Ako se sjetimo u to vrijeme da je Partizаn dobio ekipu Zrinjskog u dvomeču rezultatom 11:1 ako se ne varam. Tadašnje Smederevo je izbacilo ekipu Sarajeva tako da su vodeći timovi u Srbiji bili mnogo kvalitetniji u odnosu na ekipe iz BiH, dok je ostatak lige bio na sličnom nivou. Kada pogledate stadion Zvezde, Partizana ili Vojvodine i kada se nađete na njemu u vama budi taj osjećaj da ste ispunjen igrač. To su evropski giganti i klubovi iz BiH se nisu mogli mjeriti sa njima”.
Fudbalski put ovog Fočaka odveo je i u Crnu Goru u kojoj je proveo nešto više od godinu dana i stekao veliko iskustvo koje i dan danas koristi diljem terena u Republici Srpskoj.
“U Crnoj Gori sam nastupao za dva kluba, u Čeliku iz Nikšića i ekipi Zete Golubovac. U sezoni 2011/2012 sa ekipom Čelika sam osvojio Kup Crne Gore. Nastupao sam i za Zetu koja je bila i prvi šampion Crne Gore, u Prvoj ligi te zemlje. Radi se o odličnom klubu koji svake godine igra kvalifikacije za Ligu Evrope i ostala evropska takmičenja. U Zeti sam se zadržao godinu dana” – istakao je Mojović pa se osvrnuo na razlog kratkog ostanka u klubovima u inostranstvu za koje je nastupao:
“I kada mi je bilo lijepo tražio sam neki novi izazov, a kada mi je bilo ružno i kada mi nešto nije odgovaralo tada bi to bio razlog mog odlaska. Nikad nisam bio mirnog duha i nije me držalo mjesto. Kada sam dolazio u ekipu Borca, svi su mi govorili da je to veliki izazov, ali za mene je to bilo najboljih godinu dana u mom životu”.
Karijeru poslije banjalučkog Borca nastavio je u Zvijezdi iz Gradačca, za koju ga baš i ne vežu neka lijepa sjećanja, čast izuzecima, kako kaže ovaj fudbaler.
“Poslije odlaska iz Borca čekao sam neke angažmane, ali pored svega završio sam u Zvijezdi iz Gradačca, koji je odličan klub, kao i fudbalska sredina, ali sada kada bih se vratio unazad jedina stvar koju bi izbrisao bilo bi to vrijeme provedeno u Zvijezdi iz Gradačca, čast izuzecima par iskrenih prijatelja imam tamo. Sve ostalo bih izbrisao i zaboravio” – izjavio je Nikola pa nastavio:
“Iz Zvijezde sam prešao u Olimpik koji se borio za ulazak u Premijer ligu. Odigrali smo jedno kolo protiv Slavena iz Živinica koju smo dobili 2:0, tu sam bio strijelac jednog, a asistent drugog gola, a onda je uslijedila pandemija virusa orona i mi smo automatski promovisani u Premijer ligu. To mi je bila treća titula osvojena sa trenerom Darkom Vojvodićem. Mogu da kažem da smo nas dvojica bili dobitna kombinacija.
Poslije svega vraćam se u Sutjesku iz Foče, na mjesto gdje je sve počelo. Sutjeska je bila u jako teškoj situaciji sa samo tri-četiri osvojena boda. Uslijedio je poziv predjsednika kluba Radenka Vasiljevića, došao sam na razgovor i rekao sam da me zanima samo opstanak u Prvoj ligi Republike Srpske u prošloj sezoni. Nisam imao nikakve posebne finansijske uslove i samo mi je cilj bio da se klub spasi i da osiguramo opstanak. Sjećam se da smo putovali i kombijem nas 12-13 na gostovanja. Prvo smo obavili razgovore međusobno u klubu, a onda i sa navijačima i ljudima koji iskreno vole Sutjesku. Uslijedile su domaće pobjede nad Jedinstvom i Podrinjem i tu se već vidjela inicijativa za opstankom u ligi. Na polusezoni smo posložili kockice, malo se pojačali i krenuli korak po korak. U drugom dijelu sezone, i kada pobijedimo dvije utakmice nismo uspjeli stići prvog narednog na tabelli baš zbog lošeg prvog dijela sezone, tako da je sam taj proces djelovao sporo i teško”.
Po Mojoviću možda i najvažnija utakmica u ovoj posljednjih desetak godina za Sutjesku bila je protiv Ljubića. Nakon pobjede od 3:1, opstanak u Prvoj ligi Republike Srpske postao je stvarnost, a Foča kao grad je procvjetala u sportskom smislu.
“Nakon naše pobjede u Brčkom, ekipa Ljubića u Novom Gradu je izgubila, a onda smo igrali baš sa ekipom iz Prnjavora za opstanak u direktnom duelu. Onda se desila ta istorijska utakmica, mogu slobodno reći i najvažnija utakmica za Sutjesku u ovoj deceniji, jer da je Sutjeska tada izgubila išli bi u Drugu ligu i svi znamo koliko je teško vratiti se nazad” – izjavio je Mojović, a onda se prisjetio svih detalja sa jednog od najvažnijih utakmica u svojoj karijeri:
“Na startu te utakmice ušli smo čvrsto i borbeno nošeni našim navijačima koji su nam tokom cijele utakmice davali vjetar u leđa. Postigli smo prvi gol i poveli u prvom poluvremenu, a onda u drugom dijelu primamo gol i ostajemo sa igračem manje. Našli smo se u bezizlaznoj situaciji 10 minuta do kraja, a mi smo jednom nogom bili u drugoj ligi. Imali smo slobodan udarac par minuta prije kraja utakmice, ja sam uzeo loptu i u glavi mi je samo bilo da pogodim gol. Bilo je kišovito i morao sam to iskoristiti da golmanu dovoljno otežam da odbrani moj udarac. Na radost svih prisutnih, a i na moju ličnu radost taj šut završio je u mreži i Sutjeska je ostala u Prvoj ligi Republike Srpske.
Nastao je opšti haos i erupcija oduševljenja. Ljudi su trčali oko stadiona prezadovoljni samim rezultatom i vladala je prava pozitivna atmosfera. Euforija poslije tog meča trajala je u Foči dugo vremena. Iako smo tada bili 14. na tabeli naše tribine bile su jedne od najispunjenijih mogu slobodno reći u cijeloj državi. Takvi trenuci ostaće zauvijek u sjećanju, a Sutjeska je odahnula”.
U ovoj sezoni u Prvoj ligi Republike Srpske, Sutjeska je stabilan prvoligaš i plasirala se u polufinale Kupa Republike Srpske, što je po Mojoviću ogroman uspjeh.
“Za godinu i po u klubu su napravljene velike stvari. Počevši od svih igrača, trenera i ostalih zaposlenih, spasili smo klub od ispadanja, vratili klub tamo gdje pripada. Po meni ključna stvar bila je povratak naših nekadašnjih igrača u klub i na taj način smo se dodatno pojačali. Prije svega mislim na Nikolu Danilovića koji je sjajan igrač, za moj ukus i najbolji zadnji vezni u ligi, te štopera Bojana Mihajlovića koji je pravi komadant naše odbrane i sa čijim smo iskustvom dobili mnogo. Radi se o igraču koji je imao sjajnu karijeru i svakako jedan od najboljih odbrambenih igrača u Prvoj ligi Republike Srpske” – rekao je Mojović pa dodao:
“Sa strane smo dovodili samo one igrače koji su nam bili prijeko potrebni. Doveli smo odličnog golmana Miloša Pajevića, te Stefana Arbinju koji je mnogo godina bio jedan od najboljih igrača Slavije, on se pokazao kao pravo pojačanje. Naš cilj je bio da igraju domaći fudbaleri, a sa strane da dovodimo one fudbalere koji su nam nužno neophodni. Onda smo odradili sjajne pripreme, u prvom dijelu smo odigrali 20 utakmica, a upisali smo samo dva poraza.
Ono što posebno raduje da smo u prosjeku na tribinama imali više od 1500 ljudi na svakom meču, protiv Krupe taj broj bio je i veći. Akcenat na ovoj sezoni bio je da budemo stabilan prvoligaš i da u Kupu RS odemo što dalje. Mogu slobodno reći da smo oba cilja već nadmašili, nakon završene polusezone u borbi smo za titulu i plasirali smo se u polufinale Kupa RS”.
Mojović je u par navrata tokom intervjua istakao koliko je ponosan što je baš iz Foče, a onda je i izjavio važnost tog grada generalno u fudbalu Bosne i Hercegovine.
“Grad Foča je uz Sarajevo jedini grad koji je dao dva reprezentativca koji su trenutno u sastavu BiH, Sarajevo Džeku i Šehića, a Foča Krunića i Danilovića. Ljudi na tribinama vam neće zamjeriti ako izgubite, ali morate se boriti i ostaviti srce na terenu. Primjer navodim utakmicu sa Slogom iz Doboja koju smo izgubili kući, ali niko nam nije riječ rekao jer su ljudi prepoznali borbu na terenu i podržali su nas aplauzom. Foča je bila grad koja je tražila da se u Sutjesku vrate Fočaci, jer ipak smo najbolji kad je najteže. Poslije dugo godina smo na pravom putu” – pričao je Mojović, a onda je prokomentarisao i dovođenje stranaca u Prvu ligu Republike Srpske:
“U Slobodi je bila jedna specifična situacija, dosta slična našoj. Vratili su se u Prvu ligu, a bili su u jako teškoj situaciji. Onda se desio sukob igrača sa trenerom, tu je predsjednik Bosančić bio primoran da dovede igrače sa strane, te je odlučio na Argentince i ispostavilo se da cilj opravdava sredstvo. Bili su na ponoru ispadanja iz Druge lige, a sada su jedni od konkurenata za plasman u Premijer ligu, tako da mislim da Bosančić samo dobro donosi ekipi Slobode. Naprvio je od Slobode čudo, postali su prepoznatljivi brend i dolazak Brazilaca i Argentinaca mogu samo doprinijeti afirmaciji cijele lige, jer njihov dolazak sigurno neće biti štetan za Foču, Prijedor i ostale sredine u RS”.
Na kraju razgovora kapiten Sutjeske Nikola Mojović se u svoje ime i u ime ekipe Sutjeske javno zahvalio Gradu Foči i gradonačelniku Milanu Vukadinoviću koji su prepoznali kvalitet kluba i pomogli da se dođe do povoljne situacije kakva vlada trenutno u Sutjesci.
Pripremio i uredio: Igor Radmanović
