Ljubitelji košarke sa Starog kontineta sa nestrpljenjem iščekuju jedan od najvećih događaja, a to je svakako Evropsko prvenstvo koje se ove godine održava o 1. do 18. septembra.
Ovoga puta ćemo se osvrnuti na kratki istorijat onoga što se danas čini kao nešto potpuno nerealno, ali su sve do 1959. godine na Evrobasketu redovno učestvovale neevropske ekipe, a jedna od najuspješnijih takvih ekipa zasigurno je bio Egipat.
Dakle, ako bi se sada vratili u prvu polovinu dvadesetog vijeka, na Evropskom prvenstvu za košarkaše vidjeli bi reprezentacije poput Lebana, Irana, Sirije, Egipta,… Uglavnom afričke i azijske zemlje, uz naravno evropske.
Ali, šta je bio razlog tome? Naime, košarka tih godina i nije baš toliko bila popularna, pogotovo ne u Evropi, što se sa ove tačke gledišta takođe čini nerealno. Mnogo evropskih zemalja tog vremena uopšte nije imalo svoje nacionalne timove, upravo zbog nedostatka popularnosti tog sporta u Evropi. Zbog toga je ideja bila da se uz neke evropske reprezentacija na prvenstvima Starog kontinenta priključe i neke neevropske kako bi ovo takmičenje bilo što konkurentnije i, na kraju krajeva, kako bi se uopšte moglo i organizovati. Tako je bilo sve do 1959. godine…
Tu naravno dolazimo do Egipta, koji je ubjedljivo najuspješnija neevropska reprezentacija, s obzirom da su učestvovali na četiri Evropska prvenstva, a pritom došli do dvije medalje. Prvi put su se okitili srebrom davne 1947. godine, da bi dvije godine kasnije otišli i korak dalje te osvojili zlatnu medalju.
Do zlata na Evrobasketu 1949. godine su došli upravo u svom Kairu, pošto je te iste godine SSSR odbio da bude domaćin takmičenju koje je te godine brojalo svega sedam reprezentacija (Holandija, Egipat, Sirija, Liban, Grčka, Francuska i Turska).
Međutim, iako se takmičilo svega sedam selekcija, to svakako ne umanjuje uspjeh Egipta. Oni su u to vijeme u potpunosti iskoristili popularnost ovog sporta u svojoj zemlji i talentovane igrače kojima su raspolagali. Sa druge strane, do zlatne medalje su stigli bez ijednog poraza, što je svakako za pohvalu.

Tada je sistem takmičenja bio dosta drugačiji u odnosu na današnju košarku. Nije bilo plej-ofa, već su uglavnom takmičenja održavana po principu lige. Odnosno, ko na kraju dođe do najviše pobjeda, taj je postajao i šampion.
U „finalu“, uslovno rečeno, igrali su sa Francuskom koja je do tada takođe bila jedina neporažena selekcija na takmičenju i već u to vrijeme jedna od većih košarkaških sila. Tu je ekipu tih godina sa klupe predvodio legendarni Robert Busnel, koji je kasnije ušao u FIBA Kuću slavnih i u čiju je čast kasnije francuski Kup dobio ime.
Francuzi su tada „pali“ rezutatom 57:36, dok je na trećem mjestu završila Grčka sa dva poraza. Ostatak poretka je glasio ovako: Turska (3-3), Holandija (2-4), Sirija (1-5) te posljednjeplasirani Liban bez ijednog trijumfa.

Nakon ogromnog uspjeha Egipćana na pomenutom Evrobasketu 1949. godine, uslijedio je popriličan uspon evropske košarke i rađanje mnogih reprezentacija u narednim godina, tako da nije više bilo potrebe da se pozivaju reprezentacije koje nisu sa Starog kontinenta, ali se ipak moralo malo pričekati sa tim.
Egipćani dvije godine nakon istorijskog uspjeha nisu branili naslov prvaka, ali su se 1953. godine pojavili u Moskvi te su u konkurenciji od 17 timova uspjeli da naprave korektan upjeh. Obezbijedili su prolaz u finalnu rundu gdje je bilo osam zemalja, ali su bili posljednji sa samo jednom pobjedom protiv Italije. Te godine je Sovjetski savez postao šampion, a zanimljivo je da su se na tom Evrobasketu po drugi put našli i reprezentativci Jugoslavije, koji su na kraju zauzeli šestu poziciju ispred Italije i Egipta.
Ta godina je bila i posljednja evropska avantura za Egipat, takođe i za Liban koji je pored njih bio jedina neevropska selekcija.
Narednih šest godina su se tu mogle vidjeti samo evropske reprezentacije, da bi 1959. Godine u Turskoj, na insistiranje domaćina, pozvan Iran. Oni su, u konkurenciji od 17 timova bili posljednji. Nakon toga je FIBA postala sve ozbiljnija i jača, evropski timovu u usponu, pa potrebe da se na Evrobasketu nađu ekipe iz Afrike ili Azije više nije bilo.
Piše: Ivan Vuković


