Ljubodrag Duci Simonović bio je jedan od ključnih igrača reprezentacije Jugoslavije koja je u Ljubljani 1970. osvojila istorijsko, prvo zlato za Jugoslaviju na Svjetskom prvenstvu u košarci.
Za ”Index” je govorio o svom nekadašnjem saigraču Petru Skansiju. Nije mogao vjerovati da je umro. Simonović je teško pronalazio riječi, plakao je i jecao, ali je ipak uspio predočiti kakav je Petar Skansi bio čovjek i igrač.
”Puno sam ga volio. Bio mi je kao stariji brat. Bili smo više od saigrača. Da, bio mi je brat. Ne mogu vjerovati, koliko je moje braće iz Ljubljane već otišlo…. Ćosa, o Rajkoviću da ne govorim. Sad Pero. Oprostite mi što plačem, ne znam što drugo da radim” – rekao je Simonović za ”Index”, a onda i naveo zbog čega je Skansi bio tako poseban igrač:
”Imao je posebnu centarsku tehniku. Bio je pametan igrač, predviđao je gdje će se lopta odbiti. Imate igrača koji misle samo na sebe, na svoje brojke, a Pero je bio totalno drugačiji. Njemu je važan bio samo tim. Protiv Amerikanaca u ključnoj utakmici za zlato je odigrao utakmicu života. Bio je nezamjenljivi dio Jugoplastike i reprezentacije. Obožavao sam igrati i s njim i protiv njega. Toliko mi je žao”.
