Priča o Toniju Šunjiću. Priča o osobi koja je dala značajan doprinos reprezentaciji BiH, iako za sebe to ne smatra. Nije se zvanično oprostio od reprezentativnog dresa jer kako kaže te riječi ponosa i oproštaja prepušta onima „većima“ od sebe. Čovjek velikog srca, skromni Mostarac vratio se tamo gdje je sve počelo. Vodimo vas na putovanje kroz karijeru Tonija Šunjića od BiH do Kine.
Vratili ste se tamo gdje je sve počelo. Kakav je osjećaj biti ponovo tu?
“Kroz svoju karijeru sam razmišljao o domu, čak i onda kada sam prvi put otišao. Ušao sam u pozne godine za igrača, dobio sam poziv iz kluba i odlučio sam se da je vrijeme za povratak. Poslije tri mjeseca mogu reći da nisam požalio što sam donio ovu odluku. Osjećam se odlično kući, ekipa igra super i uskoro nas očekuje i finale Kupa BiH”.
Navijače je obradovao Vaš povratak u HŠK Zrinjski, koliko Vam to znači? Šta Vam kažu ljudi kada Vas sretnu u Mostaru?
“Naravno da mi puno znači što su me lijepo dočekali. Bio sam pod pritiskom, odigrao sam prvu utakmicu u nekom grču i mogu reći da sam imao nezadovoljavajući debi ali uz podršku navijača i porodice vratio sam se u ritam i nadam se da sam se iskupio za prvu utakmicu i da će sve ići u pravom smjeru”.
Nakon dvanaest godina vratili ste se u Zrinjski. Koliko se Premijer liga BiH promijenila od tada?
“Došlo je do velikih promjena u ligi, podiglo se sve na jednu razinu više i jako mi je drago zbog toga. Nažalost još uvijek se ne cijeni dovoljno kvalitet lige u Evropi i svijetu i naši igrači teško odlaze odavdje i teško nalaze destinacije za nastavak karijere. Promijenit će se to svakako u narednih nekoliko godina jer klubovi ostavaruju sve bolje rezultate. Možemo vidjeti to i po Zrinjskom koji je prošle godine igrao Konferencijsku ligu i odigrali su jako dobro. Mislim da će to pokazati da je kvalitet lige došao na jednu novu razinu i da se povjerenje može ukazati našim igračima”.
Obećali smo vam putovanje kroz karijeru Tonija Šunjića, pa ćemo se vratiti na prvi debi za mostarski klub. Evropski debi za Mostarca i to protiv Partiazana, ne baš tako slavan jer je konačan rezultat bio 1:6. Vatreno krštenje za Šunjića. Toni sjećate li se debija za Zrinjski?
“Naravno, debija se sjeća svaki igrač. Za mene je to bilo kako su napisali „vatreno krštenje“ i nažalost rezultat je takav kakav jeste ali meni je stvarno bio gušt i zadovoljstvo izaći na teren. Sjećam se kao da je jučer bilo, nisam imao neku posebnu nervozu, tremu ali eto nažalost neiskustvo. Realno, Partizan je tada bio puno bolja i jača ekipa. Rezultat nije bio zadovoljavajući ali za mene je to bilo najveće iskustvo do tada”.
Te sezone ste osvojili i Kup BiH, poslije ste postali i jako važan igrač za Zrinjski kako Vi gledate na taj period iz ove perspektive?
“Taj period je bio odlučujući u mojoj karijeri jer su mi se lomile neke stvari u Zirnjskom. Nisam puno igrao u klubu i kao mlad igrač mislio sam da je bolje za mene da idem negdje gdje ću se razvijati. Razmišljao sam o posudbi, ali onda na polusezoni kada sam pričao sa tadašnjim trenerom on je odlučio da mu trebam, da ću u budućnosti dobiti veću minutažu i odlučio sam da ću ostati. Tako se namjestilo da sam odigrao puno utakmica, osvojili smo Kup BiH, već naredne sezone sam postao osnovni igrač prve ekipe i imali smo jako uspješnu sezonu”.
Sezonu 2010/2011. Toni Šunjić je proveo u Kortrijku na posudbi, a otkrio nam je i čega se posebno sjeća iz tog perioda.
“To je prvi put da sam otišao od kuće i osjećao sam veliku nostalgiju. Puno sam razmišljao o domu i tada su mi puno pomogli Mario Carević, Leon Benko i Nemanja Pavlović. Pomogli su mi da se dogovorili za nastavak saradnje i ja sam se vratio u Zrinjski”.
Zorja, Kuban, Štugart, Palermo- možete li nam navesti prvu asocijaciju na ove klubove?
“U Zorji sam se formirao kao igrač, bio sam zadovoljan svojim nastupima i onda je kao nagrada stigoa poziv za reprezentaciju BiH. Kuban mi je ostao u sjećanju radi finala kupa koji smo nažalost izgubili od Lokomotive. Štugart mi je ostao u lošem sjećanju jer smo te godine imali lošu sezonu i na kraju smo ispali u drugu Bundesligu. Naredne sezone smo se vatili ali nisam bio zadovoljan svojom mintutažom i odlučio sam se da nastavim dalje .Za Palermo mogu reći da je bilo kratko ali slatko. Odličan život, imao sam puno društva sa Balkana i iako nisam imao neku veliku minutažu bilo je dobro. S nogometne strane onako ali bilo je lijepo sa životne”.
Kada ste već pomenuli društvo sa prostora Balkana, kolliko Vam je bilo važno da imate barem jednog igrača sa ovih prostora u klubu?
“Svako je drugačiji ali meni je to bilo jako bitno jer se igrač osjeća opuštenije i ima nekoga s kim može pričati, izaći na ručak večeru, popiti kafu.. Za mene je to bilo stvarno bitno i imao sam sreće da sam gotovo u svakom klubu imao nekoga osim u Kubanu. Tamo sam imao dva Bugara koji su slični nama i kada sam bio u Rusiji i oni su temperamentom slični nama pa sam lako nalazio društvo”.
Nekoliko puta ste isticali da je najljepši period u Vašoj karijeri ali i životu taj koji ste proveli u klubu Dinamo Moskva. Šta posebno pamtite iz tog perioda?
“Uvjeren sam da mi je to najljepši period u karijeri bez uvrede svim klubovima za koje sam nastupao i svugdje mi je bilo lijepo. Tamo sam bio jako zadovoljan sa svojom formom i mislim da sam igrao najljepši nogomet. S druge strane tamo sam upoznao i svoju sadašnju ženu s kojom imam kćerku i drugu kćerku na putu. Grad je prelijep, život je super i svima preporučujem da odu u Moskvu i da nikad neće požaliti”.
Posljednje četiri godine ste proveli u Kini. Kakvi su Vam bili prvi utisci?
“Nenadano je sve to ispalo. Bio sam jako zadovoljan u Dinamu i nisam ništa planirao ali moj tadašnji menadžer je došao sa ponudom koju nisam mogao odbiti. Nisam imao realnu sliku o Kini i bilo mi je teško da odlučim, iako je sa finansijske strane bilo dobro. Premišljao sam se puno, ali na kraju sam odlučio da je to za mene najbolji korak u karijeri. Nisam požalio i Kina me je pozitivno oduševila osim te nesreće sa koronom zbog koje nisam državu mogao u potpunosti upoznati prve dvije godine. Zemlja se toliko razvila u modernom smjeru i ostala mi je u prelijepom sjećanju”.
Na kojoj je razini fudbal u odnosu na Evropu?
“Kina je specifična liga gdje jedan igrač koji je vrhunski može doći tamo i da se ne snađe, a može doći i neki prosječan igrač koji nije bio na nekoj razini i tamo se pokaže kao bolje pojačanje nego neki top igrač. Igra se malo drugačije, taktički su malo neiskusni po mom mišljenju i onda ako se ne možeš prilagoditi na neke stvari, teško da ćeš se zadržati u Kini. Ja sam imao sreće da sam potrefio ekipu koja je meni odgovarala, prihvatili su me i ja sam se dobro osjećao tamo. Nadam se da sam im vratio na najbolji mogući način. Imali smo uspješnu sezonu posebno drugu, sa ovom posljednjom i nisam toliko zadovoljan i mislim da smo mogli biti bolji”.
Možete li nam ispričati neku zanimljivu priču koja Vam se tamo dogodila?
“U Kini ima dosta priča pogotovo oko te korone. Drugi put kada sam išao u Kinu morao sam provesti 28 dana u karantinu. Bila su stvarno stroga pravila i to je iskustvo koje me mentalno diglo na još jedan veći nivo. Mislim da ne može svako izdražati zatvoren 28 dana u četiri zida i poslije toga ti ništa nije teško. To je i dobro isksutvo jer poslije toga više cijeniš neke stvari koje imaš i koje uzimamo zdravo za gotovo”.
Ostavili smo još dvije teme za razgovor, a jedna od njih je i reprezentacija Bosne i Hercegovine. Koliko je Vama značilo debitovati za A tim?
“Sjećam se kada sam bio u Zorji i kada sam dobio poziv. To je za mene iskreno bilo nezamislivo jer je u tom trenutku po mom mišljenju reprezentacija je bila na najvećoj razini i mislio sam da nemam šansu da uđem u takav kolektiv. Ovim putem se želim zahvaliti Safetu Sušiću koji me prvi put zovnuo i bio je zaista prekorektan. Igračima je govorio da igrač koji se zovne jednom nije tu samo da bi dobio poziv i ukoliko nastaviš sa doborm formom u klubu da ćeš i dalje biti pozivan. To je tako bilo i prema meni jer u početku nisam imao neku veliku minutažu i vremenom sam se ustalio. Imao sam najveći trenutak u svojoj karijeri kada sam igrao protiv Nigerije. Tada sam imao najveću tremu u svom životu. Sjećam se da mi je noć prije Rahimić došao u sobu i da mi je rekao da ću sutra debitirati na Svjetskom prvenstvu i bio sam u šoku. Bilo mi je drago što mi je to rekao jer sam imao vremena da se pripremim i mislim da sam utakmicu odigrao na jednoj dobroj razini. Svi se sjećamo tog ofsajda i svi žalimo što tada nije bilo VAR-a, ali eto šta je tu je ni to ne možemo promijeniti. Meni je to ostalo kao jedan od highlights-a moje karijere”.
Svjetsko prvenstvo u Brazilu je nešto što ćemo svi pamtiti. Kako je Vam biti dio generacije koja je ispisala historiju reprezentacije BiH?
“Meni je to bilo neopisivo. Kada sam prvi put došao u kamp reprezentacije i kada sam upoznao igrače, meni je bilo nerealno da ja u tom trenutku igram sa Džekom, Ibiševićem, Spahićem, Medunjaninom…To su bili sve igrači više klase i igrači za koje ja nisam mislio da mogu dosegnuti, ali upravo ta reprezentacija mi je pomogla u razvoju moje karijere i da napravim sve ono što jesam”.
Ko Vam je u reprezentaciji na početku bio najveća podrška?
“U tom trenutku mi je Emir Spahić puno pomogao što se tiče savjeta i mog ulaska u ekipu, a što se tiče društva ja sam Ibrahima Šehića znao iz mlade reprezentacije i onda sam se najviše družio s njim i svakako sa Višćom, Sušićem, Vršajevićem i Bešićem. To je bilo neko društvo s kojim sam se najviše družio i s kojim sam bio najvezaniji”.
Znamo da su Safet Sušić i kapiten Emir Spahić temperamentni i onako karakterni. Kakva je bila atmosfera u Brazilu, kako su Vas ohrabrivali pred utakmice?
“Emir Spahić je ono što reprezentaciji i svakom klubu treba. On im sve karakteristike vođe i on jako pozitivno utiče na ekipu. Diže ekipu u lošim trenucima i zna kad je vrijeme za rad a kad je vrijeme za zezanciju. Tako da mislim da je on uz Džeku, Pjanića i trenera bio glavni u reprezetnaciji. Mislim da su trener i njegov stručni štab najviše zaslužni za uspjehe reprezentacije bez umanjenja za čitav kolektiv”.
Moramo spomenuti osvajanje Kirin kupa, možete li nam ispričati nešto više o tome?
“Selektor je tad bio Mehmed Baždarević i imali smo dosta izmiješanu ekipu jer su neki igrači imali jako napornu sezonu pa su dobili zaskuženi odmor. Kapiten nam je bio Medunjanin i sjećam se prve utakmice da smo igrali jako loše i da smo gubili 2:0, ali onda smo na poluvremenu imali jedan pozitivan razgovor između sebe, bodrili smo se i i izašli smo teren i na kraju smo zasluženo ušli u finale. Tamo su nas čekali Japanci koji su tada uništili Bugare i sjećam se te utakmice da su na početku bili puno bolji ali smo mi preko Đurića i kontri odigrali cijelu utakmicu zrelo i na kraju podigli trofej, što je najbitnije”.
Kako biste opisali ostatak Vaše reprezentativne karijere?
“Pa nažalost poslije Svjetskog prvenstava i te generacije je krenuo lagani pad. Bili smo u baražima često i taj baraž nas i dan danas izbacuje iz tih velikih takmičenja. Uz povratak ljudi koji su bili u nogometu i naših legendi reprezentacije mislim da bi sve moglo krenuti u pozitivnom smjeru i da će se reprezentacija ponovo dizati na razine na kojoj je bila prije”.
Kakva su Vaš predviđenja za selektora Sergeja Barbareza i Emira Spahića, koliko će uspjeti vratiti kult reprezentacije koji smo izgubili?
“Poznavajući Spahića, jer ne mogu reći za Barbareza i ne poznajemo se toliko dovoljno, znam koliko je pedantan u svemu i da razmišlja o svemu. Ne možemo očekivati rezultat preko noći i znam da će nas čekati teški protivnici u grupi i nije realno očekivati sada odmah da se kvalificiramo. Mislim da će već naredno Evropsko prvenstvo reprezentacija moći računati na nastup”.
Bili ste izuzetno važan igrač za reprezentaciju Bosne i Hercegovine, možete li nam prokomentarisati igrače koji trenutno u reprezentaciji igraju na Vašoj poziciji?
“Na tim pozicijima imamo jako perspektivne stopere uz Hadžikadunića i Ahmethodžića i mislim da u budućnosti imamo pokrivenu tu poziciju. Nadam se da će se u budućnosti pojaviti još imena kao što se uvijek pojave i da će to biti neki stub odbrane i da ćemo biti hajmo reći „beton“”.
Vratit ćemo se na aktuelnosti kada je u pitanju HŠK Zrinjski, u ponedjeljak vas očekuje utakmica protiv Tuzla Cityja. Možemo je kratko prokomentarisati i najaviti.
“Kao i svaku utakmicu Zrinjski ide na pobjedu i nema kalkuliranja. Idemo da dobijemo sve utakmice do kraja i da uspješno završimo sezonu sa podizanjem jednog trofeja kad već nismo uspjeli da stignemo Borac sa bodovima. Mislim da će nam to biti dobra utjeha drugo mjesto i jedan trofej mislim da možemo biti zadovoljni”.
Za sami kraj razgovora Toni Šunjić je odlučio da pošalje poruku navijačima HŠK Zrinjski.
“Pozivam sve navijače da nas još jednom podrže i s obzirom na činjenicu da je ovo posljednja domaća utakmica za ovu sezonu da dođu u što većem broju i da se na jedan lijep način oprostimo od domaćeg stadiona”.
Piše: Lejla Šabanović
