Fudbaler Hofenhajma i reprezentativac Srbije Mijat Gaćinović u razgovoru za MeridianSportBH govorio je o situaciji u trenutnom klubu, Ajntrahtu, Vojvodini, reprezentaciji Srbije, ali se podsjetio i svog odrastanja u Trebinju, te Leotara i omladinskih selekcija Bosne i Hercegovine.
Mijat Gaćinović je već drugu sezonu član Hofenhajma u čije je redove stigao iz Ajntrahta u avgustu 2020. godine. Ipak, u njegovoj drugoj sezoni mladi fudbaler nije u prvom planu trenera Sebastijana Henesa. Ove sezone odigrao je samo četiri utakmice u Bundesligi.
“Trenutno iskreno nisam baš najzadovoljniji. Nisam bio nikad u ovakvoj situaciji u karijeri da toliko ne igram. Stvarno vrijedno radim da se situacija vrati na staro, ako ne, na zimu ću sigurno da tražim da idem negdje da igram. Razgovarali smo, još ljetos sam imao neke opcije da idem, ali su insistirali da ostanem, da ću da igram. Nije se ispostavilo baš tako, naravno da nisam zadovoljan. Pričao sam sa Sebastijanom Henesom, on je svjestan moje situacije. Vidjećemo ako se ništa ne promijeni, naravno da moram da idem da igram” – započeo je Mijat Gaćinović razgovor o trenutnom stanju.
Gaćinović je za seniorsku reprezentaciju Srbije upisao 23 nastupa i postigao dva gola. Bio je član tima koji je prije tri godine igrao na Svjetskom prvenstvu u Rusiji, a mogao bi biti i dio tima koji će naredne godine igrati Mundijal u Kataru.
Srbija je preko kvalifikacione grupe osigurala direktan plasman na Svjetsko prvenstvo, a učinli su to pobjedom protiv Portugala u Lisabonu rezultatom 2:1, kada je Aleksandar Mitrović golom u 90. minuti donio veliku radost “Orlovima”.
“Bio sam u Lisabonu. Išao sam da gledam i jako mi se svidjela utakmica. Pogotovo jer smo igrali hrabro i jer smo stalno napadali. Sviđa mi se kako izgleda ekipa i sa kakvim samopouzdanjem igra. Dobiti Portugal na onaj način je po meni velika stvar. Igrali su samo da ne izgube, mi smo stalno napadali. Zaslužili smo da pobijedimo i drago mi je da nam se vratilo to na kraju” – rekao je fudbaler Hofenhajma.
Ipak, zlatni “Orlić” sa Novog Zelanda svjestan je da mora biti standardan u klubu kako bi zaigrao na najvećoj svjetskoj fudbalskoj smotri u Kataru.
“Sigurno da je potrebno da igram da budem dio reprezentacije. Nisam ni očekivao da ću da idem tamo ako ne igram u klubu i ako ne igram na potrebnom nivou. Svjestan sam da moram u klubu igrati na visokom nivou da bih bio sa ekipom, da bih mogao da pomognem svojim kvalitetom, ali naravno da prvo moraš biti u klubu na visokom nivou” – istakao je 26-godišnji fudbaler.
Kao jednog od najzaslužnijih za “preporod” reprezentacije Srbije Gaćinović je istakao selektora Dragana Stojkovića Piksija, ali i dodao da nova formacija nacionalnog tima odgovara njegovim navikama i mogućnostima:
“Po meni je selektor ili trener najvažnija osoba u timu. Vidi se najviše samopouzdanje koje je Piksi prenio na ekipu. U Ajntrahtu nikad nisam igrao krilnog beka, uvijek sam igrao u sredini. Ta pozicija mi je i draža. Kod Muslina sam igrao u reprezentaciji po boku i ovdje u Hofenhajmu. Dobro poznajem formaciju, igrao sam u njoj više pozicija tako da mi to nije problem”.
Nije tajna da fudbaleri najviše vole velika takmičenja sa reprezentacijama, ali Mundijal uvijek ima posebnu draž. Stoga, ni Mijat Gaćinović nije krio koliko bi mu značilo da se nađe u avionu za Katar.
“Mnogo. Značilo bi mi da se izborim igrama u klubu za to. Ako bih se izborio igrama u klubu, onda bih bio srećan da budem dio reprezentacije, ako mogu da joj pomognem. Ako ne mogu da pomognem, bolje onda da je neko drugi tu. Siguran sam ipak da mogu i da ću do tada da se ustalim u klubu” – kazao je bivši fudbaler Vojvodine i Ajntrahta.
Mijat Gaćinović je 2015. godine sa reprezentacijom Srbije do 20 godina osvojio Svjetsko prvenstvo na Novom Zelandu, što je jedan od najvećih uspjeha srpkog fudbala u novijoj istoriji. Generacija predvođena njim, Sergejom Milinković-Savićem, Andrijom Živkovićem, Predragom Rajkovićem i drugim, pokorila je Brazil u finalu za koji je igrao Gabrijel Žezus.
“To je sigurno naš najveći uspjeh do sada. Ta ekipa, zajedno sa stručnim štabom stvarno smo imali nešto posebno. Nije slučajnost što smo postigli tako nešto. Vjerovali smo od početka. Osvojili smo i Evropsko do 19 godina prije toga. Ta ekipa ima puno kvalitetnih igrača sa pobjedničkim mentalitetom, što je jako važno. To se sad pokazuje i u A selekciji, da sa par starijih igrača koji su pravi lideri i uz mlađe može da se napravi ozbiljna prića” – ispričao je Gaćinović.
Kako je već rekao da su selektori i treneri često najvažniji faktori u jednoj ekipi, to se može pridodati i Veljku Paunoviću koji je te mlade momke 2015. godine na najbolji mogući način motivisao za veliki uspjeh.
“Veljko je milion odsto u tome. On nas je i ubijedio da vjerujemo u to. Prvo okupljanje kod njega, kad je zvao više igrača da nas sve vidi. On nam je pokazao Čileance i rekao da ćemo mi to da uradimo za tri godine. To je djelovalo jako nerealno, ali polako uz okupljanja nas je ubijedio da vjerujemo u to. Kod njega je bilo, ideš na utakmicu znaš da ćeš da pobijediš, nema veze s kim igraš. Bio to Brazil na kraju ili bilo ko prije toga. On je stvarno top trener, spremio nas je i taktički, imali smo vrhunsku atmosferu tako da bili smo sigurni da ne možemo da izgubimo, a s tim osjećajem i ne možeš da izgubiš” – prisjetio se 26-godišnji fudbaler.
Pored brojnih stručnjaka sa kojim je sarađivao, izdvaja se i hrvatski trener Niko Kovač s kojim je sarađivao na sjajan način u Ajntrahtu. Tada se u timu iz Frankfurta nalazio “balkanski klan” u kojem su bili i Filip Kostić, Luka Jović, Ante Rebić i Mijat Gaćinović. Tada su “Orlovi” bili hit Bundeslige i ostvarivali najbolje rezultate.
“Niko je jako dobar trener i imali smo jako dobru saradnju. Sarađivali smo od prve sezone kada smo uspjeli ostati u ligi i onda smo poslije imali jako velike uspjehe. On se dokazao, sad pravi odlične rezultate i u Monaku. Sigurno da je pomogao svima nama da napredujemo u određenim stvarima. Imali smo i super odnos van terena, pa se to prenijeli i na teren.
Super je djelovalo to. I tada i poslije kada je došao Filip Kostić. Imali smo dobre rezultate i ljudi su nas pratili jer smo igrali dobar fudbal, tako da smo uživali u tim momentima. Provodili smo dosta vremena zajedno van terena, tako da se to vidjelo i na terenu. Imali smo vrhunski odnos i sa ostalim saigračima. Stvarno je to ono što Ajntraht oslikava, takođe i navijači koji vas nose. Sve se poklopilo u tim trenucima” – otkrio je Mijat.
U tom periodu za njega je bilo i mnogo interesovanja, a najpoznatija je spekulacija da je Žoze Murinjo dolazio da gleda utakmice Ajntrahta zbog bivšeg fudbalera Vojvodine.
“U tim trenucima bilo je ponuda, jer sam igrao na vrhunskom nivou. Ne samo ja, nego ekipa i onda privučete razna interesovanja. Ipak, nisam imao želju da napustim Ajntraht jer sam se osjećao kao kod kuće i nisam imao nikakav problem što oni nisu htjeli da prihvate te ponude. Rado sam ostajao tu, bio sam nagrađen novim ugovorom. Ne žalim što sam tu ostao, svašta nešto smo postigli i stvarno sam uživao u tom periodu. Najbolje godine su tek ispred mene, ubijeđen sam u to” – rekao je Gaćinović, a potom dodao o željama u budućnosti:
“Volio bih nekad da promijenim ligu. Ovo mi je sedma godina u Bundesligi. Ne bih imao ništa protiv da se probam u Engleskoj, Španiji ili Italiji. Ne bih imao problem ni da ostanem u Bundesligi, znam šta je ovdje, kako sve funkcioniše tako da sam i time zadovoljan”.
U avgustu 2015. godine Mijat Gaćinović je zadužio dres Ajntrahta iz Frankfurta. Prethodno, tada mladi reprezentativac Srbije nosio je dres Vojvodine s kojom je i bio najbolji strijelac Superlige Srbije. O tome kolika je promjena i razlika u kvalitetu takmičenja, Gaćinović je rekao:
“Jako velika. Najveći problem mi je bio, nakon Svjetskog prvenstva, jer sam se razbolio i nisam prošao pripreme. Ovdje sam došao kad je sve to bilo završeno, tako da mi je trebao određeni period da se spremim i naviknem na zahtjeve, pogotovo na trkačke i igru u oba pravca, što u našoj ligi nije ni blizu.
Trebalo je tri-četiri mjeseca da dođem blizu tog nivoa, a tek sljedeće pripreme koje sam odradio sa Kovačem godinu dana poslije sam bio baš top spreman. Tu prvu sezonu nisam bio sto odsto. Najviše sam napredovao na trkačkom nivou. Kod nas nisam morao da radim toliko nazad, što je generalno tako. Kad si mlad samo da što više uradiš naprijed i daš što više golova da se čuje za tebe. Mislim da sam taktički i tehnički bio već na dobrom nivou.
Te sezone kada je Gaćinović izašao u prvi plan, “Lale” su imale zaista sjajan tim. Dres novosadskog kluba tada su nosili još Mirko Ivanić, Srđan Babić, Ognjen Ožegović, Vanja Milinković-Savić i drugi.
“Nije baš sve bilo podređeno meni. Imali smo nekoliko baš dobrih igrača, iako zadnje sezone mislim da i nismo imali pretjerano dobru ekipu kao ranijih godina. Nas par je vuklo te sezone i iskočili smo u prvi plan. Tad je Ivanić igrao na visokom nivou i Babić. Mi smo vukli te sezone najviše” – osvrnuo se Mijat.
Gaćinović je svoje fudbalske korake počeo u trebinjskom Leotaru. Iako rođen u Novom Sadu, u Trebinje je došao kada se njegov otac, Vladimir Gaćinović vratio u rodno mjesto.
“Tada je izgledalo bolje nego sad trenirati vjerovatno. Mene je otac naučio sve u fudbalu. Trenirao je tad mlađe kategorije Leotara i stvarno se trudio da nam obezbijedi što bolje uslove. Išli smo svuda, igrali razne turnire, mjerili se redovno sa ekipama iz inostranstva, Zvezdom, Partizanom itd. Iz te generacije je izašlo par igrača, jer se dosta radilo” – kazao je fudbaler Hofenhajma.
Iako odavno u Bundesligi i najvišem nivou evropskog fudbala, i dalje kada mu obaveze dozvole gleda “Tigrove” iz Trebinja.
“Ispratim kada mogu. Bude nekad utakmica na areni. Drago mi je da je Leotar u Premijer ligi jer on tu pripada. Znam par igrača iz mlađih kategorija. Znam trenera koji je igrao dok sam ja bio klinac, a i znamo se dugo. Nadam se da će ostanu u ligi ove sezone. Važno je da budu stabilan premijerligaš, da bi mogli da urade nešto više” – istakao je Gaćinović.
Njegovi korijeni omogućili su mu da bira između Srbije i Bosne i Hercegovine. Kao mlađi, Gaćinović je nosio dres “Zmajića”, ali je i objasnio zašto se potom odlučio za “Orlove”:
“Počeo sam u Leotaru kada se otac vratio u Trebinje. Igrao sam za Leotar i reprezentaciju Bosne i Hercegovine. To mi je bilo iskreno mnogo neozbiljno. Imali smo pred kvalifikacije samo jedno okupljanje gdje smo odigrali dvije prijateljske utakmice protiv Makedonije i to je to. Ušli smo u kvalifikacije protiv Englekse, Holandije i Latvija gdje su ljudi očekivali da mi nešto pokažemo i naravno bili smo treći. Dobili smo Latviju i to je na mišiće bilo. Tada sam odlučio da ne želim tu više igrati, jer je to bilo mnogo neozbiljno i poslije je došao poziv Paunovića. On me ubijedio da pređem za Srbiju. Vidio sam da je to ozbiljna priča. Nije nikakva tajna da smo mi iz Trebinja posebno vezani za Srbiju”.
Slično je u podkastu “Indirekt“ stanje u omladinskim kategorijama Bosne i Hercegovine objasnio i nekadašnji selektor reprezentacije do 19 godina Toni Karačić, koji je i naveo primjer Mijata Gaćinovića kao tada perspektivnog igrača prema kojem se ima loš pristup.
“U pravu je Toni. Nisam u tom trenutku fizički bio ni blizu Engleza. Sjećam se te utakmice protiv Engleske. Igrao je Luk Šo iz Mančester junajteda i on je bio već tad kao što je i sad. Ja sam imao 50 kila, ako i toliko i nije bilo baš realno da se nosimo. Napravio sam odličan potez dolaskom u Vojvodinu gdje sam puno napredovao. Poslije kod Paunovića u reprezentaciji, bilo mi je onda puno lakše da se nosim sa igračima koji su ranije sazreli, jer sam i ja počeo da radim na tim stvarima” – rekao je 26-godišnji fudbaler.
Njegov otac, Vladimir Gaćinović takođe je imao bio veliko ime u sportu, kao fudbaler i kao trener. Nastupao je Leotar, GOŠK iz Dubrovnika i Bečej, dok je kao trener vodio Leotar, Zvijezdu Gradačac, Igalo, Spartak Suboticu, Radnički Niš, radio u omladinskim kategorijama Vojvodine i drugim klubovima.
Jedne prilike, Vladimir Gaćinović je postigao het-trik na “Marakani” protiv Crvene zvezde, čime je postao prvi igrač kojem je to uspjelo.
“S obzirom da sam bio jako mali dok je otac igrao fudbal i ne sjećam se toliko. Imali smo kasetu i gledao sam njegove golove protiv Zvezde, što je vrhunski uspjeh. To je kao da ja dam Real Madridu sad tri gola. Tad je Zvezda bila na vrhunskom nivou i siguran sam da sad igra da bi napravio inostranu karijeru. U to vrijeme je to bilo puno teže” – ispričao je Mijat.
Fudbaler Hofenhajma još uvijek tokom pauze iskoristi priliku da posjeti Trebinje.
“Naravno, uglavnom svaku ljetnu pauzu dođem. Tu mi je rodbina, prijatelji iz djetinjstva tako da rado dođem u Trebinje” – vezan je fudbaler za grad Jovana Dučića.
Osim fudbala, Gaćinović je uspješan i na privatnom planu. Fudbaler Hofenhajma uskoro će po drugi put postati otac, a i sam kaže da je porodica najveća snaga.
“Sin sada već ima dvije godine, sa ženom Vedranom sam dugo zajedno. Drugo dijete dolazi u martu, drugi sin. S te strane sam mnogo ispunjen i oni mi mnogo znače u svim situacijama u životu. Pomažu mi mnogo i oni su moja najveća podrška, kao i moja porodica, roditelji, brat, rodbina i svi. Pričamo o svemu, uvijek mi kaže da bi išla sa mnom bilo gdje samo da sam ja zadovoljan i igram. Razumije kako te stvari funkcionišu u fudbalu i ona mi je najveća podrška” – završio je Gaćinović.
Mijat Gaćinović je primjer kako se vrhunski sportista ponaša i na terenu, ali i van fudbalskog terena. Mir je pronašao u porodici, a često je prvi koji se odaziva na humanitarne akcije i u skladu sa svojim mogućnostima pomaže mnogima. Primjer je i da dobro ponašanje dolazi zdravim vaspitanjem iz kuće, što teži da prenese i na svoju porodicu.
Piše: Marko Ivančević
