Prof. dr Marijana Mladenović bila je jedan od učesnika na nedavno završenoj 3. Internacionalnoj košarkaškoj trenerskoj klinici u Tuzli, te je za MeridianSportBH govorila o važnosti psihologa u sportu.
Naša sagovornica je 2001. godine diplomirala, pet godina kasnije magistrirala, a od 2010. godine i doktorirala psihologiju na Filozofskom fakultetu Univerziteta u Beogradu. Dugogodišnja je profesorica psihologije sporta na više visokoškolskih ustanova, a ima i vrlo bogato praktično iskustvo.
Na početku razgovora sa prof. dr Marijanom Mladenović, pitali smo je o utiscima nakon završetka 3. Internacionalne košarkaške trenerske klinike u Tuzli.
“Tuzla je za mene tradicionalno prijateljski grad i mjesto gdje se uvijek lijepo osjećam. Uvijek je lijepa saradnja i jedna sportska atmosfera i priča. Evo, i ova klinika je vrhunska, sa vrhunskim predavačima i ovi treneri koji su došli su generalno imali šta da čuju. Ja se nadam da su, iz ugla moje nauke i struke, čuli neke upotrebljive i korisne stvari, u vremenima koja tek dolazi i okolnostima gdje se i sportisti, način života i odrastanja mijenja. Gdje će im sva znanja biti potrebna i neophodna i nekako da ovakve prilike budu povod inspiracije da se svaki trener zamisli nad raznim temama i da možda otvori više neka pitanja i pravce u kojima bi se dotatno usavršavali i istraživali” – rekla je prof. Mladenović na početku razgovora za MeridianSportBH.
Napravili smo neku paralelu o tome koliko se situacije sportista danas razlikuju u odnosu na nekada.
“Uvijek je psihologija bila prisutna, ali se danas usložnio cijeli proces u kojem sportisti funkcionišu, način takmičenja i pritisak koji danas postoji, mediji koji su sve širi, ne samo televizija i novine koje nešto napišu. Sada praktično u svakom trenutku preko društvenih mreža znamo sve što se dogodilo, kako je ko igrao, šta je rekao, na koji način živi, itd. Tako da, praktično pred trenere i sportiste, sadašnje i buduće, se postavlja veliki zadatak da se sa svim tim situacijama, pritiscima, složenostima koje su danas na nov način prisutne, da se sa tim adekvatnije nose” – rekla je profesorica Mladenović, pa nastavila:
“Dodatno je to što su cijela košarka i sport u proteklim decenijama u mnogim aspektima dostigli neki nivo koji sad ostavlja možda i više prostora nego ranije u onom psihološkom momentu, načinu na koji neko funkcioniše, vlada sobom, snalazi se u različitim situacijama. Da to bude ono što odluči u nekim trenucima na nekom sportskom putu i afirmaciji. Takođe, i u nekim konkretnim takmičarskim situacijama na nekom vrhunskom nivou”.
Mnogo sportista je u proteklim godinama javno govorilo o mentalnom zdravlju, borbi sa raznim mentalnim situacijama, dok to ranije nije bio čest slučaj.
“Nekad je, sve ono što je bila stvar mentalnog zdravlja i kako se neko fizički osjeća, bila tabu tema i nešto o čemu se nije govorilo. Čak je dugo u sportu psiholog prihvatan kao neko ‘za one koji imaju neki problem’. Ali, zadatak psihologa u sportu je da svi budu u nekoj optimalnoj mentalnoj ravnoteži da bi se preventivno djelovalo na neke fenomene poput depresije, anksioznosti. Dakle, ne mora da dođe do depresije, ne mora da se razvija anksioznost kao neki obrazac funkcionisanja i djelovanja. Recimo, ako se blagovremeno i od najranijeg uzrasta to detektuje, ako se nekad samo neka fina nijansa u trenerovom pristupu promijeni, da bi se te reakcije neutralisale i da bi smo postepeno našli neki konstruktivni način reagovanja” – kazala je ona.
Kako nam objašnjava – sve što se zapusti, u nekom momentu mora eskalirati.
“Prosto, sve što se zapusti u nekom trenutku eskalira, a onda imamo neke fenomene kao što su depresivne epizode, zloupotreba alkohola i nekih drugih supstanci,… Sad, da ne nabrajamo ovako naširoko, ali postoje različiti psihopatološki fenomeni koji mogu da se dogode i u sportu. Pošto je, kako se kaže, ‘u zdravom tijelu zdrav duh’, ali to nije tako zato što je sport zdrav, već zato što treba aktivno i u psihološkoj sferi da radimo od početka da bi zaista sportisti u tom smislu bili onaj kvalitetniji dio populacije, da tako kažem” – kazala je profesorica Mladenović.
I treneri, kako nam je kazala prof. Mladenović, takođe moraju da se bore sa sličnim situacijama. Takođe, današnji pristup bi trebao da bude u velikoj mjeri drugačiji u odnosu na ranije.
“Nekad je bilo dovoljno imati dobru intuiciji i prikupiti neko iskustvo, pa je to pomagalo trenerima. Ali, ustvari, danas se i pred trenere postavlja dvostruk zadatak. Prvo, da se i oni sami bave svojim psihološkim funkcionisanjem, na treningu, na utakmici i uopšte u svim situacijama. Oni su prvi faktor stabilnosti svojim sportistima. Kako idemo u budućnost i sport koji nas tamo čeka, biće veoma važna upravo ta nijansa u smislu načina na koji se nešto kaže sportistima. Recimo, nekada sportisti, ali i ljudi uopšte, nisu mogli da se žale kako su im roditelji autoriteti, način na koji su im treneri nešto rekli,… Ali, danas srećemo situaciju da su mladi sportisti i djeca vrlo osjetljivi na način na koji se nešto kaže i postavljaju pitanja, pružaju otpor,… Nije problem informacija, već zbog čega, zašto, kako je nešto rečeno. Prosto, u tom smislu je osjetljivost danas više prisutna” – kazala je naša sagovornica.
Internacionalna trenerska košarkaška klinika u Tuzli je ove sezone kao predavače ugostila Vladu Đurovića, Marijanu Mladenović, Draganu Svitlicu, Ademira Zurapovića, Nenada Trunića i Vladimira Koprivicu.
Specijalni gost je bio i Aid Berbić, član Upravnog odbora Košarkaškog saveza BiH. Klinika u Tuzli će od naredne godine dobiti dodatnu dimenziju, pošto će postati jedan od tri ovakva događaja koji će biti obavezni za sve trenere koji su u procesu dobijanja licence.
Pripremili: Ivan Vuković i Nikola Ignjatić
Pročitajte još:
